Španija se posljednjih mjeseci profilirala kao jedna od evropskih država s najkritičnijim stavom prema izraelskoj vojnoj operaciji u Pojasu Gaze, priznajući Palestinu i pozivajući na odgovornost za navodne ratne zločine. Istovremeno, Maroko je dodatno produbio vojnu i sigurnosnu saradnju s Izraelom nakon potpisivanja Abrahamovih sporazuma.
U analizi koju je objavio Palestine Chronicle, a prenio portal Stav, navodi se da se ovi procesi odvijaju paralelno s novim migrantskim pritiscima na špansku enklavu Ceutu, jedinu kopnenu granicu Evropske unije s Afrikom.
Autor podsjeća da je Maroko i ranije, posebno 2021. godine, ublažavao kontrolu granice tokom diplomatskih sporova sa Španijom, zbog čega smatra opravdanim postavljanje pitanja da li migracije ponovo služe kao sredstvo političkog pritiska.
Istovremeno, u tekstu se iznose tvrdnje da bi Sjedinjene Američke Države, Izrael i Maroko mogli koordinirati pritisak na Madrid zbog njegove vanjske politike prema Gazi. Međutim, autor priznaje da za takve tvrdnje ne postoje javno dostupni dokazi te navodi da bi ih mogle potvrditi tek eventualne nezavisne istrage.
Analiza ističe da su Abrahamovi sporazumi, osim normalizacije odnosa između Izraela i pojedinih arapskih država, donijeli intenzivniju vojnu, obavještajnu i ekonomsku saradnju, pri čemu Maroko zauzima sve značajnije mjesto zbog svog geostrateškog položaja na ulazu u Gibraltarski moreuz.
Zaključno se navodi da obnovljeni migrantski pritisak na Ceutu, španska politika prema Gazi i sve bliži odnosi Maroka i Izraela predstavljaju događaje koje bi, prema mišljenju autora, trebalo posmatrati u širem geopolitičkom kontekstu. Istovremeno, u tekstu nije ponuđen dokaz da postoji koordinirana akcija SAD-a, Izraela i Maroka usmjerena protiv Španije, već se takva mogućnost iznosi kao hipoteza i predmet daljnjeg ispitivanja.










