Dok Porezna uprava Federacije BiH najavljuje obaveznu primjenu kvalifikovanog elektronskog potpisa (KEP) od 5. januara 2026. godine, sve je jasnije da se digitalizacija poreznih prijava ne uvodi kao olakšanje, nego kao finansijski namet za građane i privredu.
Ključni problem nije u tome što se KEP uvodi, već kako je uveden.
PUFBiH je svoj sistem elektronskog podnošenja prijava tehnički postavila tako da trenutno priznaje samo dva elektronska potpisa: Halcom i JP BH Pošta. Sve druge kvalifikovane potvrde, iako zakonski važeće i međunarodno certificirane, sistem ne prihvata. Upravo to je dovelo do spora s dvije državne institucije, IDDEEA-om i UIO BiH, koje su javno demantovale tvrdnje PUFBiH i poručile da se obveznici tjeraju da plaćaju ono što već imaju ili mogu dobiti besplatno.
UIO već godinama izdaje kvalifikovane potvrde pravnim licima i do sada ih je izdato preko 20.000, dok IDDEEA građanima nudi besplatno rješenje kroz mrežu aktivacijskih lokacija i e-Potpis. Međutim, nijedna od ove dvije državne opcije nije podržana u sistemu PUFBiH.
Kome ovakav sistem donosi korist?
Umjesto da građani i firme koriste postojeće državne potvrde, oni se praktično preusmjeravaju na dvije opcije koje PUFBiH priznaje, a to su upravo one koje se plaćaju.
Ako se uzme procjena da bi u Federaciji BiH moglo biti oko 500.000 korisnika (fizičkih i pravnih lica) koji će morati koristiti KEP, te da komercijalni potpis košta oko 140 KM godišnje, dolazi se do potencijalnog iznosa od oko 70 miliona KM godišnje.
IDDEEA u demantu tvrdi da PUFBiH nije razvijala rješenje koje može prihvatiti sve ovjeritelje sa zvanične liste Ministarstva komunikacija i transporta BiH, već je izgradila sistem koji se može integrisati samo sa Halcomom i BH Poštom. To znači da problem nije “neko nije odgovorio na dopis”, kako je prvobitno rečeno iz Porezne uprave FBiH, nego da je sistem od starta projektovan kao zatvoren.
UIO dodatno navodi da je PUFBiH insistirala na JMB kao podatku u certifikatu, iako UIO potvrde ne sadrže JMB zbog mogućeg sukoba sa propisima o zaštiti ličnih podataka. Time se tehnička implementacija pretvara u filter koji automatski eliminiše određene potvrde, bez obzira na to što su kvalifikovane.
