Nahle je umotala svoju bebu u ćebe. Zajedno sjede na klupi u parku u libanskom lučkom gradu Tripoliju. S njenim mužem i sinom uspjeli su pobjeći iz svog sela nedaleko od Tartusa u Siriji prije dva dana u zadnji čas.
"Mislim da više ne žele Alavite u Siriji. Žele da nas sve istjeraju odatle. Istrebljuju nas, još ne mogu da vjerujem šta sam vidjela, svi su uplašeni", kaže mlada žena u razgovoru s nizozemskim javnim servisom NOS.
Hiljade Alavita pobjeglo je od ekstremnog nasilja u Siriji. Više od hiljadu ljudi je ubijeno, navodi Sirijska opservatorija za ljudska prava. To je najsmrtonosniji izbijanje nasilja od svrgavanja diktatora Bašara al Asada.
Malo dalje, Gazal ljubi bebu koja joj se smije u naručju. To je dijete njene sestre bliznakinje. Ona kaže da je morala da ostavi sopstvenog sina u haosu na periferiji Homsa.
"Bradati ljudi sa oružjem su upali u našu kuću. Ubili su mog muža. Žene su uspjele pobjeći, ali nisu smjele ništa da ponesu sa sobom. Pobjegli smo i naravno nismo znali u tom trenutku da se nećemo moći vratiti kući. Moja beba je ostala kod djeda".
Noćna mora
Dvije djevojčice od 14 i 15 godina pobjegle su bez roditelja. Njihov otac nije mogao da pobegne, majka im je previše bolesna i oni i nekoliko suseljana su ilegalno prešli granicu sa Libanom. Sa lijepo ispletenom kosom gledaju kroz park. Ovdje Alaviti koji su nedavno pobjegli iz Sirije pričaju najstrašnije priče.
Ne govori se o stotinama već hiljadama ljudi koji su ubijeni proteklih dana. Priče su neprovjerljive, kao i tok šokantnih fotografija i video zapisa koje svi prikazuju. Ali šokirana lica ljudi ilustruju da je njihova najgora noćna mora postala stvarnost.
Sirijci koji su uspjeli pobjeći od nasilja završili su u četvrti Džabal al Mohsen u Tripoliju, gdje žive libanski Alaviti. Brzo su se organizovali da prime svoju braću.
"Imaju samo odjeću koju su nosili. Ovdje pokušavamo da im malo pomognemo oko najnužnijih stvari. I tapšemo ih po leđima, iako smo i sami u šoku", kaže Mohamed, volonter.
