Izrael destabilizira Siriju i stvara teritorijalne preduslove za veliki Izrael?

Među ostalim, Druzi ne prakticiraju pet stupova islama, ne prihvaćaju šerijatski zakon, zabranjuju poligamiju i vjeruju u reinkarnaciju, što je nespojivo s islamskim učenjima. Većina Druza sebe ne smatra muslimanima, niti ih većina muslimana smatra braćom po vjeri.

Međutim, ni izraelski ni sirijski Druzi nisu monolitni u svom stavu prema Izraelu. Druzi u Siriji nastoje se držati kao autonomna zajednica, pa mnogi od njih zaziru od etikete „izraelskih štićenika”. Njihov duhovni vođa, šejh Hikmat al-Hiđri, ovih je dana pred napadima sirijske vojske tražio „međunarodnu, a ne izraelsku” zaštitu, dok je istaknuti lider libanskih Druza Walid Jumblat upozorio da bi prihvatanje izraelske zaštite bilo samoubistvo za ugled druske zajednice u arapskom svijetu.

Čak i dio Druza u Izraelu javno kritizira izraelsku okupaciju sirijskog teritorija, pogotovo oni koji žive na Golanskoj visoravni, koju je Izrael okupirao 1967. godine. Većina tih golanskih Druza i dalje se izjašnjava kao Sirijci te je odbila izraelsko državljanstvo.

Islamisti rade pogrome? Ma nije moguće

Pa ipak, izraelska vlada često javno ističe „duboko bratski savez s našim druskim građanima” i „povijesnu bliskost” izraelskih Druza s druskim zajednicama u Siriji i Libanonu, iz čega onda proizlazi „moralni imperativ” za Izrael da „zaštiti Druze” u susjednim državama. S druge strane, aktualni predsjednik Sirije, nekadašnji al-Qa‘idin vođa Ahmed al-Sharaa (koji se u terorističkim danima zvao al-Golani), poručio je da je zaštita Druza „prioritet njegove vlade”, te je osudio izraelsku vojnu intervenciju kao miješanje u unutarnje stvari Sirije.

No, izraelski šef diplomatije Gideon Sa‘ar nazvao je obećanu istragu sirijske vlade o napadima na manjine u Siriji „farsom” i „šupljim obećanjima”. Naveo je da su u proteklih sedam mjeseci islamističke vladavine u Siriji zabilježeni brojni napadi na alavite, Kurde, Druze i kršćane, ističući kako te napade izvode upravo „sirijska vlada i naoružane skupine koje ih podržavaju”.

U tom smislu, Izrael opisuje al-Sharainu islamističku vladu kao prikrivene džihadiste, pa je i izraelski general Eyal Zamir izjavio za Reuters da „južna Sirija neće postati terorističko uporište”.

Ovdje valja reći da ni ove izraelske tvrdnje nisu bez uporišta u stvarnosti. U ovih sedam mjeseci u Siriji su se doista dogodili pogromi manjinskih skupina, ali je krajnje nevjerojatno da je radikalnu prirodu novih islamističkih vlasti u Damasku Izrael otkrio tek sada, nakon što je punih 13 godina sirijskog građanskog rata (2011.-2024.) bio na istoj strani s tim istim islamistima, a protiv Assadove sekularne Sirije.

„To da nova islamistička vlast, dojučerašnji ogranak al-Qa‘ide, vrši pogrome nad svima koji ne odgovaraju njihovoj radikalnoj liniji (šijiti, alawiti, kršćani…), svakako ne dolazi kao novost, ali novost nije ni licemjerni stav Izraela koji je godinama (zajedno sa Zapadom, arapskim monarhijama i raznim radikalnim skupinama) pomagao u rušenju sekularne sirijske vlasti”, konstatira naš vanjskopolitički portal Advance.

Dvije terorističke države

Je li onda Izrael doista plemeniti spasitelj koji je sirijsku islamističku vojsku napao kako bi zaštitio slabije, u ovom slučaju sirijske Druze? S obzirom na postupke Izraela u zadnje dvije godine – kada je napao pet zemalja koje smo naveli u prvom pasusu ovog teksta – to je pitanje vrlo diskutabilno. Cinici bi rekli: teroristička država je napala terorističku državu. Odnosno, etničko čišćenje u južnoj Siriji sprečava država koja istovremeno provodi etničko čišćenje u Gazi.

Mnogi drže da je zaštita Druza samo izlika kojom Izrael vojno ostvaruje svoje geopolitičke ciljeve na Bliskom istoku. Jedan od tih ciljeva je osigurati da nijedna muslimanska država u regiji ne postane dovoljno snažna i suverena da bi u perspektivi mogla nauditi Izraelu. Stoga svi izraelski muslimanski susjedi moraju biti slabi, razjedinjeni i zauzeti svojim internim podjelama i sukobima, kojih na Bliskom istoku nikada ne manjka.

U tom smislu, Izraelu i nije toliko bitno jesu li u Damasku na vlasti sekularisti ili islamisti. Bitno je jedino da se Sirija „zabavi o vlastitom jadu”, kako bi trajno ostala zagušena vlastitim sektaškim sukobima i time nesposobna da potencijalno ugrozi Izrael.

Promatrači ukazuju i na mogućnost da Izrael, koristeći sirijske Druze, stvara sebi lojalnu enklavu u južnoj Siriji, koja bi se u budućnosti mogla transformirati u separatističku regiju Druzistan. Taj koncept „tampon-državica” odlično se uklapa u izraelsku strategiju dubinske obrane hebrejske države, s Druzima kao „lokalnim krajišnicima” koji će služiti kao amortizer između Izraela i potencijalnih iranskih saveznika u Siriji. Neki drže i da bi se ta buduća regija Druzistan u konačnici mogla uklopiti u projekt tzv. Velikog Izraela.

Zasad je poznato da se sirijska vojska u srijedu navečer povukla iz Suvajde, čime je jedan od izraelskih ciljeva ostvaren: jug Sirije nije pod kontrolom Damaska, nego pod kontrolom Tel Aviva. Veliki Izrael polako izranja iz magle.