Izbori u Francuskoj: Makrona nema među kandidatima. Zašto?

05.02.2022. 21:44

politicki.ba

Glasanje za šefa države planirano je za 10. april, a već se pojavila velika gužva za tu poziciju, obzirom da je nominacije objavilo skoro 40 kandidata.

Izbori u Francuskoj: Makrona nema među kandidatima. Zašto? - slika 1

Piše: Faris Marukić

Skoro 40 osoba odlučilo je ući u prepun ring predsjedničkih kandidata u Francuskoj. Neki su stari znanci koji se nadaju da će njihova sljedeća kandidatura biti sretnija nego prethodne, dok su drugi novi u tom klubu i traže svoju šansu. Treba biti ozbiljan i reći da neki kandidati trebaju okončani karijeru kandidata za predsjednika Francuske, samo ne znamo koliko je propalih kandidatura potrebno da i oni to shvate.

Među ovih 40 hrabrih ne nalazi se trenutni francuski predsjednik Emanuel Macron. On namjerava svoju kandidaturu plasirati pompezno, u „fotofinišu“ predviđenog roka. Već je za neke francuske medije izjavio da ga ogromna količina problema koje rješava tjera da kandidaturu tempira za sami kraj.

Gledajući statistički, reizbor na poziciju francuskog predsjednika nije mali zalogaj. Od uspostavljanja Pete Republike, 1958. godine, samo tri predsjednika su to uspjela, a prvi od njih bio je francuski velikan, heroj Drugog svjetskog rata, Charles de Gaul.

Šta kažu ankete?

Ako je vjerovati trenutnim anketama, najpopularniji kandidat, iako to još zvanično nije, aktualni je predsjednik Emanuel Macron. On najbolje kotira među 24% ispitanika - zanimljivo isti postotak bio je i 2017. godine. Druga na listi je Marine Le Pen liderka Nacionalne fronte sa 17%, što je značajan pad u odnosu na sredinu prošle godine kada je bila favorit čak 27% anketiranih. Novo lice, kandidatkinja Republikanaca, je Valérie Pécresse, koja ima 16% podrške, za četiri posto manje nego prošli stranački kandidat François Fillon. Novi na listi kandidata je i medijska ličnost i politički komentator Éric Zemmour, lider Reconquête koji zastupa ekstremno desne stavove, što naziv stranke najbolje ilustrira Njegova podržava 14% ispitanih. Kandidata lijeve La France Insoumise Jean-Luc Mélenchona podržava tek 10%, što predstavlja značajan pad sa 19,6% 2017. godine. Uz predstavnicu Socijalističke stranke, gradonačelnicu Pariza stoji samo 3% ispitanika. Stranku Zelenih predstavlja EU zastupnik Yannick Jadot s 5% podrške.

Ankete koje iznosi ugledni Politico pokazuje da će drugi krug biti neminovan. U tom drugom krugu najvjerojatnije će se odmjeriti protivnici kao i 2017. godine: Macron i Le Pen. To je loša vijest za kandidatkinju Republikanaca, Pecresse, za koju se vjeruje da bi u drugom krugu bolje prošla nego Le Penova, ali za to nužno mora biti bolja od nje u prvom krugu.

Politike kandidata

Centrista, lider stranke La République En Marche, Emmanuel Macron je trenutni predsjednik Francuske Republike. Neke od njegovih glavnih političkih politika su jačanje EU, uključujući rad na formiranju EU vojske, stvaranje svjetske organizacije za životnu sredinu i reviziju francuske penzione politike. Najavio je fokusiranje na Balkan i Afriku, ali u sklopu evropske vanjske politike.

Valérie Pécresse je bivša ministrica visokog obrazovanja u vladi predsjednika Sarkozyja. Progurala je nacrt zakona o reformi visokog obrazovanja - iako je to izazvao protest više od milion ljudi. Zagovara i striktnu imigracijsku politiku.

Marine Le Pen svoju kampanju zasniva na "slobodi za Francuze", pa je promijenila naziv stranke u Rassemblement National, udaljavajući se od nekih od njenih ranijih ekstremnih pozicija i osuđujući rasizam. Njena platforma je i dalje antiimigraciona i antiislamistička, sa snažno protekcionističkom ekonomskom politikom i vanjskom politikom zasnovanom na bliskim vezama s Rusijom Vladimira Putina. Liderka francuske krajnje desnice Le Pen dobila je od jedne mađarske banke zajam od 10,6 miliona eura za finansiranje predsjedničke kampanje.

Jean-Luc Mélenchon je vođa krajnje lijeve La France Insoumise, trockističke partije koja je u potpunosti zasjenila tradicionalno staljinističku Komunističku partiju u Francuskoj. On želi da ukine euro i izvede Francusku iz Evropske unije, u kojoj, kako on to vidi, dominiraju kapitalistički interesi. Pored toga, favorizira i snažno protekcionističku ekonomiju zasnovanu na davanju moći francuskim radnicima.

Politika Erica Zemmoura uključuje stroge mjere protiv imigracije, koje obuhvataju sprječavanje da bebe nose nefrancuska imena (iako je Eric skandinavsko ime), te namjeru da se ukine pravo na bilo kakve beneficije za strance koji ne doprinose državi. Sklon je reviziji historije, tvrdeći da je vlada u Vichyju pomogla u spašavanju francuskih Jevreja. Nastoji prikazati Francusku kao zemlju u stanju nasilnog građanskog rata. U javnim istupima dao je podršku srpskoj politici na Balkanu, naglašavajući historijsko savezništvo.

Yannick Jadot vjeruje da biti zelen nužno znači biti ljevičar i zalaže se za usmjeravanje državnih resursa na politike za borbu protiv klimatskih promjena.

Anne Hidalgo bazira svoju kampanju na tradicionalnim socijalističkim vrijednostima promoviranja jednakosti oporezujući bogate, i snažno je proevropski orijentirana.

Kandidati koje ne treba propustiti spomenuti

Neki od drugih potencijalno jakih kandidata su Jean Lassalle, koji želi povratak ruralnim vrijednostima, fabrički radnik Philippe Poutou koji je formirao krajnje ljevičarsku stranku pod nazivom Nouveau Parti Anticapitaliste, ili Arnaud Montebourg, bivši ministar finansija pod Hollandeovim predsjedništvom, poznat kao prvak kampanje Made in France, a vodi i posao s medom. Oslonac krajnje ljevice Nathalie Arthaud, vodi treću predsjedničku kampanju za komunističku stranku Lutte Ouvrière (Radnička borba).

Vrijeme izbora

Polje potencijalnih kandidata vjerovatno će se smanjiti u narednim sedmicama. No, neki kandidati su gotovo sigurni da će ostati u utrci barem u prvom krugu 10. aprila. Za druge će se zakonski preduslov da uopće uđu u krug kandidata – prikupljanje potpisa 500 izabranih zvaničnika širom zemlje - do 4. marta – pokazati kao previše strmo brdo za penjanje.

Na kraju, nakon što drugi krug glasanja o svemu odluči 24. aprila, samo će jedan od ovih kandidata - muškarac ili žena – biti u stanju da započne petogodišnji mandat predsjednika Francuske.

Politička klima

Ako ste mislili da je ekonomija ključno pitanje medijskog prostora posvećenog izborima varate se. Iako je skoro bez šansi da ovlada Jelisejskom palatom, Éric Zemmour je nametnuo neke za njega bitne teme, a to je identitetska politika. U francuskom javnom prostoru se raspravlja o tome ko je Francuz i šta ga takvim čini. To nije iznenađenje. Ogromna medijska mašinerija stoji iza Zemmoura. Značajan segment tamošnjih medija kontrolira milijarder Vincent Bolloré, za kojeg se vjeruje da finansira Zemmourove predsjedničke ambicije. Sve se ovo dešava kada je islamofobija na vrhuncu, zatvaraju se brojni džemati i provode „zakoni protiv separatizma“.

Ljevica je u tim okolnostima skrajnuta, ali to nije jedini uzrok njene loše pozicije. Melenchon – političar teškog temperamenta - odbija da formira ujedinjeni front s drugim ljevičarskim kandidatima. Ovaj 70-godišnji političar, koji je na čelu stranke "Nepokorena Francuska", obećao je da će garantirati posao za sve, podići minimalnu platu, sniziti starosnu granicu za odlazak u penziju na 60 godina i povećati poreze multinacionalnim kompanijama i bogatim domaćinstvima. Također je obećao da će smanjiti mjere protiv pandemije COVID-19. Sve naizgled lijepo, ali malo je onih koji mu vjeruju.

Kandidat Zelenih, Yannick Jadot, i socijalistkinja, Anne Hidalgo, također su odbacili ideju da se kandidiraju zajedno uprkos ranije tradicionalnom savezu njihovih stranaka. Savez ne želi ni lider druge skupine komunista Fabien Roussel. Tu je bivša ministrica pravde Christiane Taubira, bez ozbiljne podrške.

Decenijama je antiimigracijski i ultranacionalistički raspoložena porodica Le Pen dominirala krajnje desničarskom politikom u Francuskoj. Međutim, s obzirom na to da se naziru izbori, ogorčeni sukobi prijete da potkopaju predsjedničku kandidatkinju porodice, Marine Le Pen. Neki članovi porodice, podržavaju Le Peninu glavnu rivalku nakon što su neki bitni članovi napustili Nacionalni front. S druge strane, za mnoge je ideja Éric Zemmoura previše ekstremna pa se s njom u totalitetu ne mogu složiti, dok drugi u njegovoj kampanji ne vide ništa više od islamofobne i nacionalističke politike.

Ipak postoji jedna stvar oko koje se krajnja desnica i ljevica slažu. To je podrška Rusiji u ukrajinskoj krizi. Ovdje treba biti jasan i reći da desnica ima realnije pozicije. Marine Le Pen smatra da Rusiji treba dati određenog prostora iz ekonomskih razloga - primarno zbog gasa (20% francuskih potreba podmiruje se iz Rusije). Prvak ljevice Jean-Luc Mélenchona, s druge strane, bori se protiv duhova „američkog imperijalizma“.

Možda ovo zadnje pitanje, iako ne ključno, najbolje ilustrira zašto je Macron vjerovatno novi-stari predsjednik Francuske. Za vrijeme njegovog mandata Francuska je isplivala kao zemlja lider Evropske unije. On je zauzima jasne stavove po konkretnim pitanjima i kada se radilo o američkoj prodaju nuklearnih podmornica Australiji, ali i želji da Ukrajina zadrži svoju suverenosti u punom smislu. Dakle stao je protiv američkih poteza, ali i onih ruskih kada to interes njegove zemlje zahtijevao, a narod često vjeruje liderima srednjeg puta.

Podijelite:

Facebook X / Twitter