"Kad god ovdje dođem probudi se u meni nostalgija, ali i osjećaj da ipak ovdje pripadam."
Tako svoju priču počinje Novopazarka Mevljuda Lakota (49), koja već skoro 30 godina živi u Geteborgu, u Švedskoj.
Ona je među hiljadama Novopazaraca koji žive širom svijeta i koji jedan dio godišnjeg odmora provode svake godine u svom rodnom gradu na jugozapadu Srbije, gdje su im porodice i prijatelji.
Nedavno istraživanje u okviru projekta "Podacima do boljeg razumijevanja procesa depopulacije" pokazalo je da su Novi Pazar i Tutin, koji se nalaze na jugozapadu Srbije, općine iz kojih procentualno odlazi najviše stanovništva.
Podaci o kretanju dobijeni su analizom podataka mobilnih operatera u kombinaciji podataka sa satelitskim i podacima sa OpenStreetMaps. Istraživanje su uradili istraživači Instituta BioSense iz Novog Sada, a njihov rad su podržali Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), Populacioni fond Ujedinjenih nacija (UNFPA) i Njemačka organizacija za međunarodnu saradnju (GIZ).
Istraživanje se potvrđuje i na terenu. Novi Pazar tokom ljetnjih meseci "živne" - gužva, kolone automobila, puni restorani i ljetnje bašte, samo su dio atmosfere u tom gradu.
Mevljuda Lakota je za Radio Slobodna Evropa (RSE) rekla da rado dođe svake godine zbog porodice i prijatelja.
"U Švedskoj i poslije 30 godina života imam osjećaj da nisam u svojoj zemlji, iako je ipak to moj dom, tamo su moja djeca, sutra će biti i moji unici. Tamo sam sa 20 godina počela živjeti, bila sam još uvijek nezrela i neformirana kao ličnost, tako da sam tamo sazrela, prilagodila se švedskom društvu, načinu njihovog razmišljanja, priče i života", navodi Lakota.
Ono što joj smeta u rodnom gradu i što bi voljela da se promijeni je previše birokratije i što se malo misli na obične ljude koji, kako je istakla, nisu na položaju i nemaju fakultetsku diplomu.
"Obični ljudi, koji nisu na položaju i ne rade poslove sa fakultetom, se ne cijene. Ja, kao neko ko ne živi ovdje, doživljavam kao strašno to što se mnogi oslovljavaju sa titulama, ako imaš titulu onda si bitan, a ako nemaš onda se ne vidiš i nema te", dodala je Lakota.
Kako je objasnila, situacija u Švedskoj je drugačija.
"Tamo se osjećaš vrijedan samim tim što si građanin te države, oni te na taj način cijene i meni se to kod njih sviđa. Bez obzira koji status da imaš, to se na tebi ne vidi, ne na taj način da se to pokaže i vidi. Ljudi su tamo tako jednostavni i oni i sami život shvataju mnogo jednostavnije nego mi", ispričala je Mevljuda Lakota.
Bez obzira na nostalgiju i činjenicu da joj je srce na mjestu kad dođe u Novi Pazar, kako je objasnila, bilo bi joj teško da se navikne da ponovo živi u rodnom gradu.
"Mnogo toga se promijenilo, to nije više isti grad gdje sam rođena. I ja sam se promijenila, tako da ne razmišljam da se potpuno vratim, jedino moguće povremeno, par mjeseci godišnje kada budem u penziji", riječi su Mevljude Lakota.
Koliko je dijaspora važna za Novi Pazar govori i činjenica da je lokalna samouprava prije nekoliko godina formirala Kancelariju za dijasporu, koja svakog ljeta organizira petodnevnu muzičku manifestaciju Dani dijaspore.
Kako je objašnjeno, cilj događaja je uljepšavanje boravka ljudi iz dijaspore u rodnom kraju.
Prošle godine, manifestacija nije održana zbog koronavirusa. Ove godine na svečanosti obilježavanja Dana grada, u znak zahvalnosti dijaspori, pokrenuta je inicijativa da Žitni trg, ispred Muzeja "Ras", dobije ime Sandžačka dijaspora.
Pored toga, na nekoliko lokacija u gradu ljudima iz dijaspore su svakog ljeta na raspolaganju besplatni parkinzi, kao i natpisi dobrodošlice na nekoliko svjetskih jezika.
Edin Karišik (29), koji nepune dvije godine živi u Njemačkoj, kaže da bi se rado vratio u rodni grad kada bi se popravila infrastruktura i dalo više šanse mladim, školovanim ljudima.
"Ovdje sve ide preko veze, ne poštuje se neko ko je uložio trud, ko je studirao i ko je kvalitetan za određeni posao", rekao je on za RSE.
Karišik je ocijenio i da bi lokalne vlasti i nevladine organizacije trebale mladima u Novom Pazaru ponuditi nešto što bi ih privuklo da ostanu.
"Novi Pazar je najmlađi grad u Evropi što se tiče starosti stanovništva, ali to nije dovoljno i većina traži način da ode na stranu, baš zbog te uređenosti i standarda", dodao je on.
Karišik je ocijenio i da bi, uz bolje uslove života za mlade i ulaganje u infrastrukturu, moglo biti bolje.
