Dok dio javnosti nije ni svjestan problema femicida, drugi dio tuguje apelujući na korjenite promjene i u društvenoj svijesti i u sistemu.
Oni koji su je poznavali, o Aldini Jahić, posljednjoj žrtvi femicida u Bosni i Hercegovini, imaju samo riječi hvale. Ipak, slike kako ova mlada žena trči mostarskim ulicama, pokušavajući da pobjegne ubici koji joj je presudio, dozivajući pomoć koju nije dobila, dugo će ih proganjati, ali ne samo one koji su joj bili bliski, nego i svakog savjesnog pojedinca.
"Te slike, to bježanje... to je dugo trajalo. Mostar je veliki grad, da niko nije tu u 18 sati priskočio u pomoć, to mi je nejasno", kaže Admir Čavalić, federalni poslanik (SBiH).
Novinarka Rubina Čengić postavlja pitanje - da li je iko bio u tom ugostiteljskom objektu u kojem je Aldina ubijena?
"Da li je moguće da niko nije vidio uspaničenu ženu koja je trčala i vrišti? Dakle, kakvi smo mi to ljudi", dodaje.
Oni koji su dotakli dno, ili su blizu njega, rekli bi pojedini. Osim što je mehanizam zaštite žrtve davno zakazao, čemu svjedoči svaka žrtva femicida, svijest dijela bh. zajednice o ovoj pošasti je pogubna.
Da je pod hitno potrebno mijenjati svijest u društvu pokazuju i posljednje poruke u javnom prostoru i društvenim mrežama. Sjetimo se i ranije, kada je ubijena Nizama Hećimović, u Gradačcu, a kada je njeno ubistvo odobravalo veliki broj korisnika društvenih mreža.
Solidarnost i razumijevanje nerijetko izostaju i kod pojedinih žena.
