Bio je četvrtak, 15. septembar 2016. godine kada na sarajevski aerodrom sletio avion iz Dubaija. U njemu su bili Tito, Pepi i Legija. Vani ih je čekao Memos.
Za svog gosta Edina Gačanina Tita, Gordan Memija Memos je tog dana u ASA Rentu iznajmio dva automobila – Audi Q3 i Tiguan. U hotelu Bristol je Memosova firma Foto Art iznajmila tri sobe. Karticu sa brojem 1119 zadužio je Tito. U sobu pored, onu sa brojem 1112 smješten je Adnan Pervan zvani Legija. Soba broj 1121 pripala je Adnanu Smajloviću zvanom Pepi. Legijinu sobu koristili su i pripadnici Specijalne jedinice Federalne uprave policije – Dženis Kadrić, Dražen Čobović, Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić. Oni su tih dana, preko svoga šefa Mustafe Selmanovića, “isposlovali slobodne dane” kako bi zaradili dodatni novac prateći Edina Gačanina Tita. Povremeno se ovoj grupi pridruživao i specijalac Ibrahim Miladin, džudo prijatelj Gordana Memije. Svi zajedno su putovali u Hrvatsku, ugovarali su poslove i Tito je, na kraju, 29. septembra letom za Dubai napustio Sarajevo, piše portal Istraga.ba.
Ali prije nego što je otišao, odlučio je da se “zahvali” specijalcima i njihovom šefu Mustafi Selmanoviću. Mustafa Selmanović, poznatiji kao Mujica, dobit će i skupocjeni sat. Specijalci koji su ga pratili dobit će keš za za vlastite biznise. Tako Senad Kadić Titovim novcem otvara ugostiteljski objekat Fumari na Grbavici. Emir Druškić i Adin Ćatić kokainskim novcem koji su dobili od Tita otvaraju “Cafee hookah lounge bar In” u ulici Salke Lagumdžije na Dobrinji. Dženis Kadrić novcem koji je dobio od Tita otvara ugostiteljski objekat Parlament i kupuje poslovni prostor u tržnom centru Mercur na Otoci. Osim pojedinačnih nagrada, Tito se odlučuje nagraditi i cjelokupnu Specijalnu jedinicu FUP-a. Da bi prikrio trag svog prljavog novca, Tito je rekao Memiji i Selmanoviću da pronađu čovjeka koji će u nizozemski grad Breda otići po keš.
Mujica je pronašao Davora Curla, Sarajliju sa iskustvom ratovanja na stranim ratištima (privatne vojske) koji je nerijetko obučavao pripadnike sarajevskih specijalnih policijskih jedinica. Curl je tada bio povremeno angažiran i kao “lobista” u sarajevskom Pretisu, u kojem je, posredstvom tadašnjeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare bila zaposlena kćerka Mustafe Selmanovića. I ova činjenica će biti bitna u nastavku priče. Ali idemo redom.
Davor Curl je otputovao u Nizozemsku odakle je donio 250 hiljada dolara krijumčarenjem kokaina stečenog keša koji je pripadao Edinu Gačaninu Titu. No, Mujicina Specijalna jedinica ne može uzeti prljav novac. Stoga Gordan Memija angažuje svog prijatelja Ermina Alamerovića Kikija, vlasnika kompanije RHEA EXPRES (kasnije A2B) koji pristaje da se preko njegove kompanije naruče uniforme, a da se Titov keš, na druge načine, uplati na račune njegove firme. Za tu operaciju angažiran je poznati “perač novca” Alem Hodović. Kiki naručuje uniforme iz Kanade, ali kada su one stigle, pojavio se nedostak novca za plaćanje carine.
Aljoša Čampara tada prvo odlazi u firmu Pretis gdje od direktorice Almire Zulić traži da novcem ove federalne kompanije pokrije troškove carinjenja uniformi. Direktorica odbija, te ubrzo otpušta iz Pretisa Davora Curla i kćerku Mustafe Selmanovića. Čampara kao ministar nastavlja potragu za nedostajućim novcem i kao žrtva se pojavljuje Edin Forto. Vlada Kantona Sarajevo sa Edinom Fortom na čelu donijela je odluku o odobravanju pomoći “višim nivoima vlasti”, te je na taj način obezbijeđen novac za plaćanje carine.
Nakon toga, RHEA EXPRES se pojavljuje kao donator uniformi za Specijalnu jedinicu FUP-a. Međutim, tadašnji direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač odbija prihvatiti donaciju od Kikijeve kompanije, pa se, u sve, ponovo mora uključiti Aljoša Čampara. Umjesto FUP-a, donaciju RHEA EXPRES-a prihvata FMUP, odnosno Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova sa Aljošom Čamparom na čelu. Nakon toga Čampara uniforme donira Specijalnoj policijskoj jedinici FUP-a. Na taj način okončano pranje novca Edina Gačanina Tita.
No, kada je 2019. godine autor ovog teksta objavio priču o uniformama, u FUP-u je pokrenuta unutrašnja istraga. Uplašeni za svoju policijsku budućnost, Dženis Kadrić, Ibro Miladin i Dražen Čobović napuštaju Specijalnu jedinicu i odlaze u Dubai da čuvaju Edina Gačanina Tita. Ostali ostaju u FUP-u. Kada je OSA počela da vrši provjere, preostale specijalce je “pokrio” službenik Obavještajno-sigurnosne agencije Edin Kačar. Zbog toga su “trojica” specijalaca Senad Kadić, Adin Ćatić i Emir Druškić prošli prve sigurnosne provjere. Međutim u ponovljenom postupku oni su ostali bez pristupa tajnim podacima. Ali tada na scenu stupa v.d. direktora FUP-a Vahidin Munjić. Zbog straha da će ova trojica policajaca postati neugodni svjedoci protiv njega i Čampare, Munjić 9. februara ove godine donosi Odluku kojom ukida stepen povjerljivosti za ukupno 16 pozicija u FUP-u. Na tri od ukupno šesnaest pozicija nalaze se policajci Emir Druškić, Adin Ćatić i Senad Kadić koji su, prema izvještaju FUP-a iz januara 2020. godine, bili dio grupe specijalaca koji su u septembru 2016. godine čuvali vođu moćnog narko kartela Tito i Dino.
Istovremeno, dolaskom Vahidina Munjića na čelu FUP-a započinje progon inspektorice Marine Zović koja je zadokumentovala sve veze pripadnika Specijalne jedinice i Edina Gačanina Tita. Protiv nje je pokrenut disciplinski postupak tokom kojeg je oslobođena odgovornosti. Policijski službenici koji su bili u disciplinskoj komisiji koja je oslobodila inspektoricu Zović su nakon toga “premješteni”.
