Iranski parlament navodno je odobrio zatvaranje ključnog plovnog puta kroz Hormuški moreuz.
Iransko Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost mora donijeti konačnu odluku o tome hoće li zatvoriti moreuz, saopćila je u nedjelju iranska Press TV.
Odluka o zatvaranju moreuza, kroz koji prolazi otprilike 20 posto globalne potražnje za naftom i plinom, još nije konačna. Međutim, zastupnik i komandant Revolucionarne garde Esmail Kosari rekao je u nedjelju Klubu mladih novinara da je to na dnevnom redu i da će se "biti učinjeno kad god bude potrebno", prenosi alarabiya.net.
Hormuški moreuz, uski prolaz koji povezuje Arapski zaljev s Arapskim morem, vjerovatno je najkritičnija pomorska ruta za globalni tranzit energije. Otprilike 20 posto svjetskih zaliha nafte i prirodnog plina prolazi kroz moreuz, koji se nalazi između Irana i Omana. Svaki poremećaj ovog toka poslao bi udarne valove kroz globalna energetska tržišta, potencijalno izazivajući nagli porast cijena nafte i daljnju destabilizaciju već nestabilne regije.
Moreuz je dugo bio geopolitička tačka žarišta. Iran je u prošlosti prijetio da će ga zatvoriti, posebno tokom perioda pojačanih tenzija sa Sjedinjenim Državama. Ali uprkos višestrukim prijetnjama tokom godina, nikada nije otišao toliko daleko da ga zatvori, potez koji bi se široko smatrao činom eskalacije s globalnim posljedicama.
Ono što ovaj trenutak čini drugačijim jeste kontekst: eskalacija rata s Izraelom i rastući pritisak SAD-a. Potencijalno zatvaranje ne bi bio samo taktički odgovor – to bi bila strateška eskalacija, signalizirajući Teheranovu spremnost da globalne energetske tokove pretvori u oružje kako bi odvratio ili uzvratio na daljnje vojne akcije.
Zatvaranje tjesnaca – čak i privremeno – moglo bi preko noći dovesti do naglog porasta cijena nafte. Sama prijetnja poremećajem često potresa tržišta; stvarno zatvaranje bi bilo daleko destabilizirajuće. Zemlje koje uveliko zavise od nafte iz Meksičkog zaljeva, uključujući Kinu, Japan, Indiju i evropske nacije, bile bi direktno pogođene. Štaviše, to bi testiralo reakciju zapadnih pomorskih snaga, posebno američke mornarice, koja održava prisustvo u regiji upravo kako bi osigurala slobodu plovidbe.
