Hitna procedura, izostanak rasprave i unaprijed poznat investitor obilježili su usvajanje zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji. Dok vlast govori o energetskom iskoraku, kritike idu u smjeru pravnih rupa i mogućih političkih i europskih posljedica projekta.
Hitna procedura i brojna otvorena pitanja. Izmjene Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji prošle su uprkos ranijim upozorenjima Aarhus centra da se njime krše Zakon o koncesijama i Ustav.
"Jedan evo strateški energetski projekat sa ozbiljnim pravnim i finansijskim posljedicama se progurao po hitnoj proceduri i bez javne rasprave. Takve odluke ne smiju biti donesene preko noći kao što su donesene za ovaj slučaj", ističe Azra Šehić Kustura, Aarhus centar.
Najveći kamen spoticanja je upisivanje firme AAFS d.o.o. kao investitora direktno u zakon. Time je izbjegnuta tenderska procedura, što premijer Nikšić vidi kao prednost, a ne manu.
"Gdje smo odredili investitora i tako pobjegli od onoga da godinu dana biramo ko će dobiti koncesiju i onda godinu dana-žalba na žalbu, žalba na žalbu, i na kraju propadne i taj projekat", pojašnjava premijeer FBiH Nermin Nikšić.
Iz Aarhusa upozoravaju da je sporno i što su podjela prava i obaveza, te finansijski rizici ostavljeni za naknadne dogovore. Kao i to što bez riješenog pitanja državne imovine i jasnog okvira ko raspolaže zemljištem projekat može biti pravno osporavan. Uz naglašavanje značaja divezifikacije ostaje bojazan da ovakav način donošenja zakona ne postane praksa.
"Ako je ovo sada prošlo i ne problematizira se to daje mogućnost vrlo spornim igračima kao što je SNSD da u bilo kojem budućem infrastrukturnom prijedlogu i ulalaganja i nečega kaže evo ova kineska, ruska firma, bilo koja firma koja je problematična, a vi nemate mehanizme da to osporite", upozorava Denis Džidić, izvršni direktor BIRN-a.
