Nalazimo se na ivici trgovinskog rata u kojem je Evropa glavna meta. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) jedva je prošla neokrznuta kroz prvi mandat američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Sada, suočeni s nadolazećim talasom „recipročnih“ carina i prijetnjama odmazdom, svijet se ponovo nalazi pred ozbiljnom geopolitičkom neizvjesnošću i posrnulim multilateralnim trgovinskim sistemom. Zato, dok ulazimo u ovogodišnju Minhensku sigurnosnu konferenciju, vrijeme je da preispitamo instituciju koja više ne ispunjava svoju svrhu.
Sloboda i ekonomski uspjeh su usko povezani. Jedno je obično preduslov za drugo. Uopšteno govoreći, što je ekonomski sistem manje slobodan, to će biti manje uspješan. Jedini veliki izuzetak je Kina, jer se suočavamo sa državom kontrolisanim turbo-kapitalizmom – koji već godinama koristi prednosti članstva u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO).
Pod plaštom „slobodne trgovine“, Kina je iskoristila svoje članstvo kako bi nastavila da širi svoju moć nepoštenim sredstvima. Pokazalo se da WTO nije rješenje, već ključni dio problema. Ubrzavajući slabljenje zaista slobodnih ekonomija, WTO je podstakao uspon neslobodnih i nedemokratskih aktera. Stvorio je zavisnosti i postao Trojanski konj neslobodne trgovine.
WTO je osnovan u Marakešu 1994. godine. Njegovo osnivanje dovelo je do uvođenja pravila za usluge i intelektualnu svojinu. Prethodno su međunarodna pravila trgovine robom bila definisana Opštim sporazumom o carinama i trgovini (GATT). Sporazum GATT nastao je 1947. godine uz podršku 23 države, dok se do 1994. godine članstvo proširilo na 128 zemalja.
GATT je stvoren nakon Drugog svjetskog rata kako bi se spriječilo ponavljanje carinskih ratova iz 1920-ih. Međutim, ono što je počelo kao efikasna i skromna saradnja zapadnih država, preraslo je u veliku i nefunkcionalnu organizaciju WTO kakvu danas poznajemo, prenosi Bankar me. Zato je sada neophodno potpuno konceptualno preispitivanje ove institucije.
Članice WTO-a obavezuju se da poštuju tri osnovna principa u međunarodnim trgovinskim odnosima: trgovinu bez diskriminacije, reciprocitet kao osnovu pregovora i eliminaciju carina i trgovinskih barijera. Države članice dužne su da jedna drugoj pružaju iste trgovinske pogodnosti. Princip nediskriminacije dodatno propisuje da se povlastice i podrška odobrene jednoj zemlji automatski moraju primijeniti na sve članice organizacije.
Međutim, WTO daje posebne pogodnosti zemljama koje se same klasifikuju kao „zemlje u razvoju“ – kategoriju za koju organizacija ne pruža formalnu definiciju. Članice se same deklarišu kao „zemlje u razvoju“, što je Kina učinila prilikom pristupanja trgovinskom savezu. Ove pogodnosti uključuju duže rokove za ispunjenje obaveza ili lakši pristup tržištu. Međutim, najvažniji ustupak je obaveza ostalih članica WTO-a da štite interese zemalja u razvoju prilikom donošenja određenih nacionalnih ili međunarodnih mjera – pogodnosti kojih se Kina čvrsto drži od dana svog pristupanja.
Pored toga, Kina godinama krši pravila WTO-a. Spisak prekršaja je dug: prisilni transfer tehnologije, masovne, često neprijavljene subvencije, te narušavanje konkurencije putem državnih preduzeća.
Kako bi dobile pristup kineskom tržištu, mnoge strane kompanije bile su primorane da otkriju vrijedne tehnološke informacije. Posljedice po međunarodne biznise mjere se milijardama dolara. U međuvremenu, kineski konkurenti u pojedinim sektorima brzo su sustigli vodeće industrijske inovatore i sami postali lideri na tržištu.
Gotovo traumatičan primjer – naročito za Njemačku – jeste slučaj fotonaponskih ili solarnih energetskih sistema. Do 2005. godine ova industrija u Kini praktično nije postojala. Međutim, do 2022. godine, kineski udio u svim fazama proizvodnje premašio je 80 odsto, zasnovan na kopiranoj inovaciji i podstaknut masovnim državnim subvencijama.
