Domaći poljoprivrednici ove su godine posijali najskuplju sjetvu u posljednjoj deceniji. Biti proizvođač hrane u BiH nije posao koji se cijeni, nego je to djelatnost gdje su prepreke stalne. Zato i ovisimo o uvozu.
Sami u polju, sami na farmi, sami u finansijskim kalkulacijama. Da cijeli posao ne obavljaju suprug i ona, poljoprivredom se ne bi ni mogli baviti. Računice tada, kaže Edina Opačin, naprosto ne bi bilo. Sopstvena mehanizacija i vrijedan rad jedini su način da opstanu na tržištu koje guta poljoprivredne proizvođače. Troškovi nezaustavljivo rastu.
Edina Opačin, vlasnica farme:
''Rast cijena je od 30-50% zavisno od toga šta sijemo. Gorivo je skočilo marku po litru, a to je veliki trošak za nas poljoprivredne proizvođače, naročito za one koji žive od toga. Jedna sjetva po dunumu košta 2000-2100 KM. To je bez amortizacije, bez goriva, bez radne snage''.
Đubrivo je sada 132 KM, a 2024. godine bilo je 110 KM. Cijena sjemena je pak ostala na istom nivou. Izdvajanja su povećana i za ishranu krava muzara. Koncentrat je sada oko 30 KM, dok je prije početka rata u Ukrajini bio 13 KM.
''Cijene su rapidno porasle. Na ovoj farmi krave dnevno pojedu tri tone hrane, za to je, usljed porasta cijena, potrebno 2400 KM. Dakle, svaki dan''.
