Dana 27. februara 1993. godine, oko 15.30 sati, na željezničku stanicu u Štrpcima, u opštini Rudo, stigao je vojni kamion s naoružanim pripadnicima Vojske Rs. Među njima su bili i članovi formacije „Osvetnici“, kojom je komandovao Milan Lukić, kao i pripadnici Interventne čete Druge podrinjske lake pješadijske brigade iz Višegrada.
Naoružana grupa je, prema kasnije utvrđenim činjenicama, naredila zaustavljanje brzog voza Jugoslovenskih željeznica broj 671, koji je saobraćao na relaciji Beograd–Bar. Nakon legitimisanja putnika, iz kompozicije je izvedeno 20 civila nesrpske nacionalnosti – 18 Bošnjaka, jedan Hrvat i jedno lice arapskog porijekla.
Iz voza su izvedeni Adem Alomerović, Džafer Topuzović, Esad Kapetanović, Fevzija Zeković, Fehim Bakija, Fikret Memović, Halil Zubčević, Ilijaz Ličina, Ismet Babačić, Jusuf Rastoder, Muhedin Hanić, Nijazim Kajević, Rasim Ćorić, Rifet Husović, Safet Preljević, Senad Đečević, Šećo Softić i Zvjezdan Zuličić, kao i Toma Buzov i jedno neidentifikovano lice. Svi su, zajedno s prtljagom, ukrcani u kamion i u pratnji dva putnička vozila odvezeni prema Višegradu.
U mjestu Prelovo, ispred tadašnje osnovne škole „Želimir Đurić Željo“, gdje se nalazilo sjedište komande Prvog bataljona Druge podrinjske lake pješadijske brigade, zatočenima je naređeno da se skinu, predaju vrijedne stvari i ostave prtljag. U fiskulturnoj sali su zlostavljani, a potom svezani žicom i u donjem vešu ponovo ukrcani u kamion.
Prema presudama sudova, grupa je potom odvezena u selo Mušići. U prizemlju spaljene kuće Rasima Polje Milanu Lukiću je, kako je utvrđeno, pripisana odgovornost za strijeljanje 18 civila, dok su dvojica ubijena prilikom pokušaja bijega. Njihova tijela su narednog dana bačena u Drinu. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci četvorice žrtava – Halila Zubčevića, Ilijaza Ličine, Jusufa Rastodera i Rasima Ćorića – ekshumirani na lokalitetu jezera Perućac.
Za ovaj zločin vođeni su postupci pred sudovima u regionu. Sud u Bijelom Polju je 2002. godine osudio Nebojšu Ranisavljevića na 15 godina zatvora. Pred Sudom Bosne i Hercegovine Mićo Jovičić je 2016. priznao krivicu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i osuđen je na pet godina zatvora.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je krajem 2019. podiglo optužnicu protiv Milana Lukića, koji je pred Haškim tribunalom ranije osuđen na doživotni zatvor za zločine u Višegradu, ali ne i za ubistva u Štrpcima. U predmetu vođenom pred Sudom Bosne i Hercegovine protiv Luke Dragičevića i drugih, sedmorica bivših pripadnika Druge podrinjske brigade Vojske Rs osuđena su na po 13 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Bobanu Inđiću je u januaru 2023. izrečena kazna od 15 godina zatvora za isto krivično djelo.
Postupak je vođen i pred sudom u Beogradu, gdje je suđenje počelo 2019. godine. U ponovljenom postupku, u oktobru prošle godine, Gojko Lukić i Duško Vasiljević osuđeni su na po deset godina zatvora, dok je Dragana Đekić osuđena na pet godina zatvora.
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije iz Sarajeva godinama organizuje ulične akcije i prisustvuje komemoracijama, podsjećajući javnost na ovaj zločin. Iz tog udruženja ističu da cilj nije samo njegovanje kulture sjećanja, već i ostvarivanje prava porodica ubijenih.
„Ovom publikacijom dokumentujemo presude i podsjećamo da putnici oteti iz voza 671 nisu bili slučajne žrtve, već meta planske i organizovane odmazde“, navode iz Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije, koje je ove godine objavilo knjigu „Otmica u Štrpcima – presude“.
Organizacije civilnog društva, među kojima su i Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu iz Banje Luke te Ženski glas iz Priboja, ponovo su apelovale na institucije Srbije da ubijenima priznaju status civilnih žrtava rata i njihovim porodicama osiguraju odgovarajuću novčanu naknadu. „Bez institucionalnog priznanja i reparacija nema pune pravde za porodice“, poručuju predstavnici ovih organizacija povodom godišnjice zločina u Štrpcima.
