Glamoč: Ko god nađe ćup zlata, pobjegne!

Površinom jedna od najvećih opština u Bosni i Hercegovini, a stanovništvom na samom dnu. Glamoč se ponovo našao na vrhu liste po padu broja stanovnika. Podaci Federalnog zavoda za programiranje razvoja pokazuju da je za godinu dana broj stanovnika ove opštine manji za 1,31%. U 2024. godini rođeno je samo petero djece. Ekipa Euronewsa posjetila je Glamoč, grad netaknute prirode, bogate istorije i velikog turističkog potencijala, ali i grad pustih ulica i svakodnevnih izazova za njegove stanovnike.

„Ovdje dan traje danima. Sve što zamislite, imate vremena do besvijesti. Potrebna je samo mala interna organizacija. Ne znam postoji li mjesto koje nudi više slobode od ovoga ili ja nisam bio tamo.“

Tako priču o Glamoču započinje Siniša Šolak, istoričar, geograf, prostorni planer i čovjek koji poznaje gotovo svaki pedalj ovog kraja.

Pri ulasku u Glamoč dočekuju vas puste ulice, oštećene i devastirane kuće, iako je od rata prošlo 30 godina.

U gradu danas živi tek nešto više od hiljadu stanovnika. Za one koji nemaju vlastiti automobil, veze sa svijetom svedene su na dva pravca: Livno i Banja Luku. Autobuske stanice ne postoje; prevoz se čeka na ulici. Tu srećemo i Danijelu, koja do prve najbliže banke putuje 35 km.

„Moraš ići u Livno da bi podigao novac. Dok nije bilo autobusa, morali smo naći nekoga da platimo. Pa bili smo odsječeni od svijeta.

Život u Glamoču je jako lijep, a loše je to što vlast, općenito, ne brine o izgledu, infrastruktura je katastrofa. Banka treba postojati; bila je, ali zašto je nema, ne znamo.“

Pa tako ono što je za stanovnike drugih lokalnih zajednica usputna obaveza ili svakodnevnica, za mještane Glamoča predstavlja ozbiljnu organizaciju.

Zbog administrativnih obaveza ili čak kupovine osnovnih namirnica, mještani Glamoča vrlo često su primorani da odlaze u najbliže lokalne zajednice poput Livna ili Banje Luke.

S druge strane, Glamoč ima ono što mnogi nemaju: netaknutu prirodu, prostranstva i tišinu. Tu su i religijski objekti, spomenici, stare građevine, ali i prirodne zanimljivosti poput „Kamena na tri piljka“ i rječice koja, kako mještani kažu, teče uzbrdo. Jedno od „čudesa“ Glamoča je i aerodromska pista koja se koristi kao regularan put na ulazu u grad.

Naš vodič Siniša smatra da turizam ima potencijal, ali nije iskorišten.

„Sada je vrijeme takvo da se svi trude da izvuku što više odavde i da gaje iluzije da žive negdje drugo. Puno ljudi sa strane posmatra život u Glamoču kao kaznu. Ja samo imam jedan stav, koji sam siguran da je ispravan: ako se ne možeš snaći kod svoje kuće, nećeš se snaći ni kod tuđe.“

Glamoč je nadaleko poznat i po glamočkom krompiru. Većina stanovništva živi od poljoprivrede i stočarstva. Ali, kao i mnoge male opštine u Bosni i Hercegovini, i Glamoč se prazni. Mladi odlaze, ostaju stariji. Grad sa ogromnim prirodnim bogatstvom polako odumire.

Dok stojimo na tvrđavi Tabija u Glamoču, jednoj od zaštićenih kulturnih baština u BiH, uvjeravamo se još jednom da smisao za humor i dalje ne napušta Glamoč.

„I uvijek je neko ovdje našao ćup zlata i pobjegao preko noći. Ovdje je ćupova odnešeno do Boga. Samo ti nisi odnijela. Ja ne vidim razlog da vi ne nađete ćup i ne odnesete ga preko noći...”, poručuje Šolak ekipi Euronewsa.