Evropski naučnici: Što prije odbaciti plin, zabraniti plinske kotlove

Izvještaj preporučuje toplotne pumpe i daljinsko grijanje kao spremne za korištenje i klimatski prihvatljive alternative plinskim kotlovima. Naglašava da je grijanje, za razliku od električne energije, vrlo lokalno tržište. Građevinske strukture i propisi, lokalna klima, obim potražnje i dostupnost obnovljivih ili otpadnih izvora toplote utiču na to šta bi trebalo da bude najbolji izbor za svaki okrug ili zgradu. Stoga gradovi moraju integrirati tranziciju u urbanističko planiranje, te se angažovati sa vlasnicima i korisnicima sistema grijanja.

Takođe, od vitalnog je značaja da se ovaj proces bavi društvenim nepravdama.

 William Gillett: “Nemaju svi novca ili dovoljno kredita kod banaka da odu i kupe novi sistem grijanja. Uspjeh Evrope u smanjenju emisija stakleničkih plinova zahtijeva predviđanje, socijalnu osjetljivost i mehanizme podrške koji su usmjereni na najugroženije grupe i domaćinstva.”

Kompanije za distribuciju i snabdijevanje plinom često se zalažu za progresivnu zamjenu prirodnog plina vodonikom, što bi im omogućilo da svoja sredstva održe u funkciji godinama koje dolaze. Ali sa naučne tačke gledišta, ovaj pristup ima vrlo malo obećanja za čistije grijanje domova. 

“Mješanje 10% vodonika u prirodnom plinu donosi samo 1% smanjenja CO2, što nije dobra upotreba vrijednog energenta koji će biti potreban u sektorima koje je teško smanjiti. Predviđamo brzo rastuću potražnju za vodonikom i gorivima dobijenim od vodonika u nekim industrijama i za transport teških tereta”, objašnjava Anne Neumann, predsjedavajuća Radne grupe EASAC-a.

Dugo vremena, plin se smatrao idealnim mostom od uglja na putu ka neto nultim emisijama ugljika do 2050. U nekim zemljama, prirodni plin je postao glavno gorivo za proizvodnju električne energije. EASAC-ov izvještaj „Budućnost gasa“ jasno pokazuje da je ovo ćorsokak.

„Prirodni plin više ne treba smatrati prelaznom opcijom. Sva proizvodnja i grijanje na bazi sagorijevanja bukvalno podstiču globalno zagrijavanje i moraju biti zamijenjeni obnovljivim izvorima kao što su vjetar, sunce ili hidroelektrana”, kaže Duić.

Izvještaj također odmjerava mogućnosti hvatanja i skladištenja ugljika (CCS) i nuklearne energije. „Naredna decenija je odlučujuća za držanje klimatskih promjena pod kontrolom, ali fuzija je još uvijek u povojima, a ni CCS ni nove nuklearne elektrane zasnovane na trenutnoj ili tehnologiji malih modularnih reaktora ne mogu se izgraditi dovoljno brzo. Osim toga, u mnogim regijama nuklearne elektrane riskiraju da postanu osjetljive na efekte klimatskih promjena kao što je nedostatak vode za hlađenje“, zaključuje Gillett.