"Uz dužno poštovanje prema evropskim kolegama, ljudi u regionu nisu uvijek sigurni da ih Evropa želi, tako da im Evropa mora poslati poruku da će te zemlje biti članice EU i da će biti članice u nekom razumnom roku".
Srbija i Kosovo trebaju se suzdržati od štetne retorike, razgovarati o pitanju registarskih tablica u Briselu, i ne militarizirati trenutnu situaciju na granici, poručio je u ekskluzivnom razgovoru za Glas Amerike Gabriel Escobar, zamjenik pomoćnika državnog sekretara za evopska i evroazijska pitanja i novi izaslanik State Departmenta za zapadni Balkan javlja Glas Amerike (VOA).
Escobar, koji je prethodno bio zamjenik američkog ambasadora u Srbiji, a funkciju je početkom septembra preuzeo od Matthewa Palmera, kaže da su SAD intenzivno angažirane sa evropskim partnerima zbog pojačanih tenzija između Srbije i Kosova i da se nadaju napretku u narednih nedjelju dana.
“Verujemo da se obje strane trebaju suzdržati od štetne retorike i usmjeriti pažnju i energiju na dijalog pod pokroviteljstvom EU, dijalog koji mi stoprocentno podržavamo”, kaže Garbiel Escobar i dodaje da je u svakodnevnom kontaktu sa Miroslavom Lajčakom, predstavnikom EU za dijalog Srbije i Kosova.
“On ima neke odlične prijedloge, pokušava da obje strane, kada je riječ o pitanju registarskih tablica, dovede u Brisel da razgovaraju o održivom rješenju, i postoje neka dobra rješenja, ali na dvijema stranama je da se dogovore da razgovaraju o tome, odu u Brisel i razmotre to pitanje. Međutim, mislim da je na obje strane zadatak da ne militariziraju ovo pitanje, da ne šalju specijalne jedinice u mjesto gdje postoji KFOR i gdje nema potrebe za tim. Tako da bismo, u vezi sa pitanjem tablica, voljeli vidijeti neki pomak u Briselu negdje u narednih sedam dana”, kaže Escobar u razgovoru za balkanske servise Glasa Amerike, koji je vodio šef Albanskog servisa Arben Xhixho.
Američki diplomata dodaje da je potrebno rješavati mnogo neposrednih pitanja, kao što su pitanja nestalih osoba i energetike - uz naglasak da se sve treba odvijati kroz dijalog.
SAD se zalažu za rješenje zasnovano na međusobnom priznanju dvije zemlje i podržavaju dijalog pod pokroviteljstvom EU, ali taj proces traje već 10 godina bez mnogo napretka. Na pitanje da li je vrijeme za novi pristup Escobar kaže da je vrijeme da se obnove napori na dijalogu.
“Dijalogu je potrebna podrška, evropska podrška”.
Glas Amerike: Šta znače obnovljeni napori?
Escobar: Rekao bih da, uz dužno poštovanje prema evropskim kolegama, ljudi u regionu nisu uvijek sigurni da ih Evropa želi, tako da im Evropa mora poslati poruku da će te zemlje biti članice EU i da će biti članice u nekom razumnom roku.
Dijalog Kosova i Srbije je dio tih napora, ali se oni odnose na cijeli regionu, uključuju Bosnu i Hercegovinu, Sjevernu Makedoniju i Crnu Goru, tako da poruka javnostima tih zemalja mora biti da će biti dio Evropske unije.
Glas Amerike: Jedan od problema za EU je nedostatak jedinstva, pet članica nije priznalo Kosovo? Da li će SAD izvršiti određeni pritisak na te zemlje da priznaju Kosovo?
Escobar: Mislim da će se to, na kraju, dogoditi ako bude napretka u procesu koji vodi EU.
Glas Amerike: Mislite, doći će do priznanja od strane tih članica?
Escobar: Da, to je dio paketa. To ne znači da one ne misle da Kosovo i Srbija ne trebaju biti dio Evropske unije na kraju, nego da su te zemlje iz svojih razloga odlučile sačekati i vidjeti ishod dijaloga i zato je dijalog važan.
Glas Amerike: Da li mislite da će Kosovo i Srbija uspjeti postići sveobuhvatno rješenje za vrijeme prvog mandata Bidenove administracije?
Escobar: Nadam se, jer trebamo krenuti rješavati druga pitanja, a to su kandidatura za članstvo u EU i ekonomska integracija cijelog regiona.
Glas Amerike: Jedan od vaših prethodnika Hoyt Jee upozorio je srpske lidere da ne mogu sjediti na dvije stolice ako su stolice suviše udaljene, misleći, naravno, na SAD i EU sa jedne, i Rusiju i Kinu sa druge strane. Od tada, Srbija se sve više približava Rusiji i Kini, od kupovine vojne opreme i vakcina protiv COVID-19 od obje zemlje, preko sporazuma o privredi i infrastrukturi sa Kinom, preko jačanja kulturnih i vjerskih veza sa Rusijom. Kako SAD gledaju na taj trend i da li se Srbiji i dalje vjeruje kao pouzdanom partneru u regionu?
Escobar: Rekao bih da je Srbija dobar partner, u mnogim oblastima, u saradnji agencija za sprovođenje zakona, u nekim inicijativama u domenu migracije… Oni tijesno sarađuju sa nama na mnogim pitanjima, mnogim regionalnim i bilateralnim pitanjima, a takođe su i ekonomski pokretač cijelog regiona i otvoreni su za ekonomsku integraciju sa ostakom regiona. I predsjednik Vučić nas uvjerava da, dok napreduje sa inicijativom Otvoreni Balkan, otvoren je za saradnju svih šest. Tako da pitanje nije da li se Srbija kreće bliže zapadu, jer 70 ili 80 odsto njene ekonomije je vezano za zapad, veći dio srpske dijaspore je na zapadu, većina investicija dolazi sa zapada... pitanje je da li može javnost uvjeriti da je to činjenica. Dio problema je što ljudi ne razumiju da Rusija ne investira u Srbiju, Rusija ne daje Srbiji humanitarnu pomoć, nisam siguran da Kina u investicijama nudi takav kvalitet kao mi. Hoyt Yee je bio u pravu - Srbija ne može sjediti na dvije stolice, ali mislim da je kulturno, ekonomski, društveno… ona već napravila izbor i na nama je da pomognemo da krenu u tom smjeru na konkretne načine, kroz članstvo u EU.
Glas Amerike: Kako SAD vide koncept “srpskog sveta” i nedavne inicijative predsjednika Aleksandra Vučića i drugih zvaničnika da promoviraju srpski identitet i “jedinstvo” u regionu? Da li bi taj trend mogao destabilizirati region?
Escobar: Ostaje da se vidi, ali mogu vam reći da ne postoji konflikt, protivrječnost, između toga da ljudi slave svoju kulturu, i žive u nekoj drugoj zemlji. U ovoj zemlji mi slavimo kulturu jedni drugih. Ali pitanje je da li to onda postaje politički i vojni imperativ i što se toga tiče mi apsolutno vjerujemo da su građani različitih nacionalnosti koji žive u drugoj zemlji - građani zemlje u kojoj žive, imaju obaveze prema njoj, a zemlje spolja ne trebaju miješati te stvari. Zato je to veoma zbunjujuće pitanje za ljude u regionu, za ljude u Kosovu, Crnoj Gori, i Sjevernoj Makedoniji, ali vjerujemo da Balkan kao multietnički dio svijeta ima mnogo toga za slaviti u smislu kulture. Politička dinamika i politički imperativi koji proističu iz etničke pripadnosti - to je druga priča.
Glas Amerike: Pomenuli ste da Rusija igra posebnu ulogu u Crnoj Gori. Šta ćete uraditi da spriječite destabilizaciju NATO saveznika?
Escobar: Znam da se stalno vraćam na to, ali evropska integracija i članstvo u NATO su veoma važno sredstvo, ali su takođe važne i poruke pojedinačnim strankama i vladama, da je uvođenje destabilizirajućih faktora u vlade, i na vladine položaje - veoma zabrinjavajući fenomen.
Glas Amerike: Da li vas brine prisustvo Rusije i Kine u regionu Balkana? Analitičari kažu da Rusija i Kina koriste izostanak jake američke uloge da popune taj vakuum?
Escobar: Brine me to, iskreno, mislim da u evropskom prostoru zemlje trebaju znati da imaju druge opcije pored Kine - ekonomski gledano. Otvaranje kancelarije DFC u Beogradu je bilo sjajan primjer našeg anažiranja u regionu, tijesno sarađujem sa Američkom privrednom komorom, što je jedan od načina da se ljudi podstaknu da gledaju mimo Kine u velikim infrastrukturnim projektima i investicijama, jer naše investicije dolaze uz dugoročne koristi za region. U slučaju Rusije, mislimo da je mnogo toga što Rusija radi, mješajući se u unutrašnja pitanja zemalja zapadnog Balkana, a posebno Crne Gore, veoma destabilizirajuće, udaljava vas od puta evropskih integracija i multietničkog pomirenja.
Glas Amerike: Koji su, u cjelini, vaši prioriteti za zapadni Balkan i najhitnija pitanja koja želite rješavati?
Escobar: Postoje dva veoma važna pitanja. Prvo, u srednjem roku, želimo bržu integraciju zapadnog Balkana u Evropsku uniju. Mislim da je napravljen ogroman napredak, historijski, kulturno i ekonomski su te zemlje dio Evrope, i mnoge od zemalja su već obavile izuzetne reforme i za Evropu su dobra prilika. Dijele iste vrijednosti i imaju zajedničke interese sa ostatkom Evrope. To će biti prioritet. Uz to, pružiti članstvo u NATO-u onima koji su zainteresirani. To će, očigledno, zahtijevati da tijesno sarađujem sa našim evropskim partnerima od kojih mnogi dijele slična gledišta.
Drugi proces ima mnogo veze sa razmišljanjima o tome šta će Balkan biti za sljedeće generacije i zato smo ispitivali ekonomske opcije. Zapadni Balkan je područje puno prilika, te zemlje su dinamične, imaju sjajne univerzitete, kvalificirane ljude, ali nažalost mnogi od tih ljudi ne vide prilike u svojoj zemlji i odlaze, i to će postati strateški problem ne samo za zemlje Balkana nego i Evropu i SAD takođe. Vrlo sam zainteresiran za sva ta pitanja, i ideje o ekonomskoj integraciji, jer ako gledate zapadni Balkan kao cjelinu, u teoriji možete imati ekonomsku grupu od šest zemalja, možda i više, oko 20 miliona ljudi, sa oko 125 milijardi dolara bruto nacionalnog dohotka, i sa stopom rasta od čak 5 odsto, tako da biste bili region Evrope koji se najbrže razvija, i to je uzbudljivo za nas politički, a mislim da će biti podsticajno za američke investitore.
