Bosna i Hercegovina je na putu ka Evropskoj uniji prošla kroz više od dvije decenije ključnih događaja, od početka procesa stabilizacije i pridruživanja 1999. godine do odluke Evropskog vijeća o otvaranju pristupnih pregovora u martu 2024. godine. Uz preciznu hronologiju događaja, sagovornici ističu da suštinske reforme, vladavina prava i funkcionalne pregovaračke strukture ostaju ključni uslov napretka.
Put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji obilježen je nizom važnih odluka i prekretnica koje su se nizale od kraja devedesetih godina do danas.
Svaki od tih događaja predstavljao je korak naprijed u formalnom približavanju Uniji, ali i test spremnosti domaćih institucija da provedu neophodne reforme.
Prvi značajan korak desio se 1999. godine, kada je pokrenut Proces stabilizacije i pridruživanja (SAP), kojim je Bosni i Hercegovini, zajedno sa zemljama zapadnog Balkana, ponuđena jasna mogućnost integracije u Evropsku uniju. Na samitu u Kelnu iste godine potvrđena je spremnost EU da pruži perspektivu članstva državama regiona, uz ispunjavanje kriterija iz Kopenhagena i Madrida. Paralelno je pokrenut i Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu, ozvaničen na samitu u Sarajevu, čiji je cilj bio jačanje regionalne saradnje i približavanje euroatlantskim integracijama.
Već 2000. godine EU je usvojila Mapu puta s 18 ključnih uvjeta koje BiH treba ispuniti kako bi se pristupilo izradi Studije izvodljivosti. Uvedene su i autonomne trgovinske mjere, kojima je proizvodima iz BiH olakšan pristup unutrašnjem tržištu EU. Na samitu u Santa Maria da Feiri potvrđeno je da su sve države uključene u proces stabilizacije i pridruživanja potencijalni kandidati za članstvo.
Godine 2003. Evropska komisija je Vijeću ministara BiH uručila Upitnik sa 346 pitanja o ekonomskom i političkom uređenju zemlje, što je bio početak izrade Studije izvodljivosti. Na Solunskom samitu iste godine potvrđena je evropska perspektiva zapadnog Balkana kroz "Solunski program za zapadni Balkan". U novembru je Evropska komisija usvojila ocjenu Studije izvodljivosti, identifikujući 16 prioritetnih oblasti u kojima je reformski napredak bio nužan da bi se preporučilo otvaranje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.
Pregovori o SSP-u pokrenuti su 2005. godine u Sarajevu, a već 2006. održana je prva plenarna runda pregovora. Vijeće EU je iste godine usvojilo drugo Evropsko partnerstvo sa BiH. Nakon okončanja tehničkih pregovora 2007. godine, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju parafiran je 4. decembra.
Sljedeće godine, 2008., potpisan je Okvirni sporazum o pravilima saradnje za provedbu finansijske podrške EU kroz Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA). U junu iste godine BiH je dobila Mapu puta za liberalizaciju viznog režima, a 16. juna potpisan je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, dok je 1. jula stupio na snagu Privremeni sporazum o trgovini. U novembru je održan prvi sastanak Privremenog odbora za stabilizaciju i pridruživanje.
BiH je 2009. godine počela izdavati biometrijske pasoše, što je bio ključni uvjet za liberalizaciju viznog režima. Već u decembru 2010. godine Vijeće EU donijelo je odluku o ukidanju viza za građane BiH, omogućivši im slobodno putovanje u zemlje Schengena.
U narednim godinama EU je pokrenula strukturirani dijalog o pravosuđu (2011.), a 2012. održan je prvi sastanak Dijaloga na visokom nivou o procesu pristupanja, kada je BiH uručena Mapa puta za zahtjev za članstvo.
Godine 2014. EU je uspostavila novi Instrument pretpristupne pomoći (IPA II), a u Berlinu je pokrenut Berlinski proces, čiji je cilj bio jačanje regionalne saradnje i povezivanje infrastrukture. U novembru iste godine predstavljena je britansko-njemačka inicijativa za BiH, koja je vlasti obavezala na provođenje institucionalnih reformi i izradu Reformske agende.
Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 1. juna 2015. godine, BiH je formalno ušla u ugovorni odnos s EU. Iste godine potpisan je i Okvirni sporazum o provođenju finansijske pomoći kroz IPA II.
Ključni iskorak desio se 2016. godine, kada je BiH 15. februara podnijela Zahtjev za članstvo u EU. U julu iste godine parafiran je Protokol o adaptaciji SSP-a, a u septembru Vijeće EU pozvalo Komisiju da pripremi mišljenje o zahtjevu. 9. decembra BiH je dobila Upitnik Evropske komisije.
Odgovori na Upitnik predani su 2018. godine, a dodatna pitanja 2019. godine. Evropska komisija je u maju 2019. usvojila Mišljenje o zahtjevu BiH za članstvo, čime je proces formalno napredovao.
U decembru 2022. godine BiH je dobila status kandidata za članstvo u EU, a 21. marta 2024. Evropsko vijeće donijelo je odluku o otvaranju pristupnih pregovora, što je označeno kao historijski trenutak.
Hronologija događaja jasno pokazuje da je Bosna i Hercegovina u proteklih 25 godina prošla kroz niz važnih formalnih koraka na evropskom putu, od prvih sporazuma i ukidanja viznog režima, preko podnošenja zahtjeva za članstvo, do dobijanja kandidatskog statusa i odluke o otvaranju pregovora.
Međutim, iza svake od ovih prekretnica stoji složen politički i društveni kontekst, koji su sagovornici ocijenili iz različitih perspektiva. Dok dokumenti i odluke Evropske unije svjedoče o napretku BiH u formalnom smislu, stručnjaci i predstavnici institucija upozoravaju da suštinske reforme, vladavina prava i politička volja ostaju ključni izazovi.
Elmir Sadiković, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koji predaje predmet "BiH i evropske integracije", naglašava da vremenska distanca od 1999. godine pokazuje kako je napredak BiH na evropskom putu uvijek bio srazmjeran interesu i pritisku institucija EU i međunarodne zajednice da se provedu neophodne reforme.
- U pojedinim periodima, posebno početkom 2000-ih, BiH je imala intenzivan proces reformi i integracije, ali nakon presude Sejdić–Finci nastupio je višegodišnji zastoj sve do 2014. godine. Tada je Njemačko-britanska inicijativa omogućila kompromis i stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju - kazao je Sadiković za Fenu.
Sadiković podsjeća i na jačanje uloge Evropske komisije 2019. godine, te dodjelu kandidatskog statusa 2022. godine, koji BiH, prema njegovom mišljenju, objektivno nije zaslužila prema kriterijima. Nakon toga uslijedila je nova kriza političkih odnosa i zastoj u integracijskom procesu. On naglašava da napredak BiH nije primarno rezultat unutrašnje odgovornosti, već vanjskog pritiska EU i međunarodne zajednice.
Posebno ističe da liberalizacija kriterija članstva dugoročno ne donosi korist, jer samo formalno članstvo bez funkcionalnih institucija, vladavine prava i efikasne države ne znači mnogo. Zato smatra da je insistiranje na primjeni evropskih standarda u svim oblastima društvenog i političkog života jedini put ka stvarnoj koristi od integracija.
Govoreći o političkim blokadama u procesu evropskih integracija, Sadiković ocjenjuje da je politika SNSD-a suštinski anti-evropska i da dok ta stranka ima poluge moći na državnom nivou, ne mogu se očekivati progresivne reforme.
