Đurbuzović održala lekciju u UN-u svima koji traže slobodu za Mladića

Nešto što će ostati kao znak, ma koliko prezren bio. Mnoge majke su umrle, a da nisu ni sahranile kosti svoje djece. I zato dozvolite mi da vas pitam o kojim humanitarnim razlozima govorimo, da li mu je bilo stalo do svih zločina za koje je osuđen? Nakon što je ušao u Srebrenicu 11. jula 1995. godine, Ratko Mladić je izjavio da je grad oslobođen za srpski narod, i citiram "evo nas 11. jula u srpskoj Srebrenici, dan prije velikog srpske praznika. Dajemo ovaj grad srpskom narodu, konačno je došao trenutak nakon pobune protiv dahija (Turaka), da se osvetimo Turcima na ovom mjestu", kraj citata.

Ovo su njegove riječi, ne moje, ovo nije vještačka inteligencija, ovo su snimile kamere koje su pratile svaki njegov korak. Je li se ikada izvinio, je li otkrio lokacije masovnih grobnica, je li dao barem naznaku kajanja, kao osnovu za empatiju i ranije puštanje na slobodu. Imamo vjeru u objašnjenje predsjednika Santane, koji je odbio ovaj zahtjev, po svim tačkama su "Mandelina pravila" u potpunosti poštovana. Isto se ne može reći za one koje je zarobio i pogubio u Srebrenici. Dakle, da budem jasna, želimo mu jako dug život, dovoljno dug da ga smatramo odgovornim za najmanje osam hiljada nevinih ljudi koji su nemilosrdno poslani u smrt. To je sva empatija koju možemo ponuditi - zaključila je ambasadorica.