Piše: Almasa Hadžić
"Tačno je da sam Vuku Draškoviću, kada smo ga u martovskim nemirima 1991. godine hapsili u Beogradu, dao sendvič i jogurt.
Koliko se sjećam, nakon hapšenja, Drašković je uveden u jednu prostoriju gdje smo čekali ljekara da ga pregleda. On nije vjerovao ljekarima koje je policija htjela dovesti već je preko supruge tražio svog ljekara.
Mislim da sam mu sendvič dao dok smo čekali ljekara.
Imali smo zadatak da demonstrantima ne damo da uđu u zgradu Skupštine izgradu RTS-a, a ako slučajno i provale, imali smo naredbu da upotrijebimo oružje. Bila je to cijela drama.
Ja sam u to vrijeme bio pripadnik specijalne policije u Beogradu i svoj posao sam radio na krajnje profesionalan način.
Pošto sam znao šta ga čeka kad ga privedu, nisam dvoumio da Draškoviću ponudim sendvič i jogurt koje sam prije polaska u akciju uzeo uvjeren da ću biti bez hrane cijeli dan.
Istina je i da sam mu poluglasno rekao da sam pročitao njegov "Nož“. Ja nisam nikad bio pušač, ali sam od kolege, tada, uzeo kutiju cigareta i dao je Draškoviću.
Sjećam se i njegovih tjelohranitelja Zvonka i Vučka. Oba su, kasnije poginula u atentatu na Ibarskoj magistrali. Družio sam se s njima po beogradskim noćnim klubovima, posebno sa Vučkom. Oni su bili moralni momci, sportisti", ispričao je za Politicki.ba Naser Orić, osvrćući se na detalje knjige Vuka Draškovića koji su procurili u srbijanskim medijima nekoliko dana prije izlaska iz štampe.









