Odluka administracije Sjedinjenih Američkih Država da uđe u dogovor s predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom pokazuje se, kako vrijeme prolazi, kao strateški upitan, a posebno u kontekstu intencije u odnosu na ishod.
Dodik je dolaskom nove administracije u Bijelu kuću, koju predvodi predsjednik SAD-a Donald Trump, došao do situacije koju je priželjkivao godinama, a to je sagovornik na najbitnijoj svjetskoj adresi koji je spreman na trgovinu, gdje se bivši predsjednik Rs najbolje snalazi.
Po dolasku novog rukovodstva u Vašington, Dodik je uspio doći do dogovora koji mu je donio veliki broj ustupaka.
Kada se podvuče linija više od pola godine nakon ukidanja sankcija, jasno je da su očekivanja bila prevelika te da je Amerika dala poklon osobi koju su nekada jasno identifikovali kao destabilizirajući faktor u BiH, i to s punim pravom i opravdanjem.
Kako je "administracija biznismena" izgubila od iskusnog političkog trgovca
Refleksija nakon nekoliko mjeseci kaže da je Dodik od SAD-a dobio ukidanje sankcija, otvorena vrata i svojevrsnu normalizaciju u Vašingtonu, a sada je jasno da je isposlovao i odlazak Christiana Schmidta s mjesta visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
S druge strane, Dodik se obavezao na smanjenje tenzija, prihvatanje pravomoćne presude Suda BiH u potpunosti (plaćanje kazne umjesto zatvora i odlazak sa službene funkcije) i povlačenje neustavnih zaključaka koje je ranije usvojila Narodna skupština Rs-a.
Kada se objektivno sagledaju stvari koje su razmijenjene, jasno je da je Dodik izašao kao ozbiljan pobjednik, a da su Amerikanci dali mnogo za manje-više ništa.
Prihvatanje presude je posebno istaknuto kao veliki ustupak Dodika, imajući u vidu borbu koju je vodio tokom sudskog procesa, ali se ovaj "kompromis" u svojoj suštini sastoji od građanina jedne zemlje koji se povinuje odluci pravosudnog organa te države.
Naravno, politički kontekst je tu situaciju "zamutio", ali je na svom najjednostavnijem nivou stvar koja se ne može smatrati ustupkom, koliko god Dodik imao moć da stvara tenzije, pa čak i ozbiljnije probleme u državi.
Pri tome, Dodik je formalno napustio funkcije, ali ima potpunu kontrolu nad procesima u Rs-u, što pokazuje i javno. Jedna Dodikova objava na X-u je bila dovoljna, u dva navrata, da se iz NSRs povlače prijedlozi zakona. Predsjednik SNSD-a tako pokazuje da i bez fotelje ništa u Rs-u ne može proći bez njegovog odobrenja, što je na određen način i kršenje dogovora s Vašingtonom.
Govoriti o "smanjenju tenzija" je posebno sporno, jer je Dodik suštinski nastavio s istom retorikom kao i prije skidanja s liste sankcionisanih osoba u SAD-u.
I dalje je svaki javni istup pun kvalifikacija o BiH kao "nemogućoj zemlji" i o "mirnom razlazu", a povremeno i otvoreno govori o secesiji, uz standardni repertoar uvredljivog govora upućenog Bošnjacima, ali i međunarodnoj zajednici.
