"Sada je potrebno međunarodno posredovanje na najvišem nivou".
Pod naslovom "Barack Obama, preuzmi", njemački list Die Zeit piše o situaciji u Bosni i Hercegovini.
Ističe da "BiH prijeti raspad i građanski rat".
Evropska se unija optužuje za pasivnost, te se poziva na snažni angažman međunarodne zajednice i predlaže da neko snažniji preuzme Ured visokog predstavnika.
Christian Schmidt se opisuje kao "dobronamjeran", ali "drugorazredni poliričar".
"Sada je potrebno međunarodno posredovanje na najvišem nivou", ističe Alan Posener, novinar ovog lista.
Upozorava i da je BiH "na rubu raspada i građanskog rata".
Posner naglašava da je BiH postala poligon za miješanje Rusije i Kine, ali i Mađarske i Srbije.
"Evropska unija nezainteresirano gleda kako zapadni Balkan postaje ispostava etnonacionalizma kojeg propagira Rusija", navodi on dalje.
Posner podsjeća i da je BiH bila mjesto krvavog rata koji je kulminirao genocidom u Srebrenici 1995. godine, prvi zločin te vrste u Evropi, nakon Drugog svjetskog rata.
Navodi i da su njeni građani zarobljenici etno-nacionalističkih politika i žrtve posemašnje korupcije. Zbo toga iz države masovno bježi ko god može - prvenstveno mladi ljudi.
"Dobar primjer je Milorad Dodik, jedan od tri predsjednika BiH i lider bosanskih Srba. Socijaldemokrata je karijeru započeo kao protivnik srpskog nacionaliste Radovana Karadžića, odgovornog za genocid u Srebrenici. U međuvremenu i sam Dodik igra na nacionalističku kartu. On negira genocid nad Muslimanima, ali govori o genocidu Muslimana nad Srbima. Dodik vidi Srbe kao žrtve s jedne strane muslimanske ekspanzije od poraza od Osmanlija 1389. godine, a s druge strane "njemačke" agresije od 1914. godine: prvo Austrougarsku, zatim nacističku Njemačku, a sada EU pod navodno njemačkom dominacijom. Prije svega visoki predstavnik: Od 2009. godine to je Austrijanac Valentin Inzko, sada je to njemački bivši ministar poljoprivrede i političar CSU Christian Schmidt.
Dodik želi da odvoji srpski entitet, "Republiku Srpsku", iz bosanskohercegovačke državne zajednice i - u drugom koraku - pripoji Srbiji. To bi bio kraj ne samo Dejtonskog sporazuma, već i krhke države Bosne i Hercegovine. Srbija bi postigla jedan od svojih ratnih ciljeva iz 1990-ih: stvaranje etnički uglavnom homogene "velike Srbije". Dodik je ovih dana napravio odlučan korak ka nezavisnosti povlačenjem Srba iz zajedničke armije BiH, koju opisuje kao "muslimansku vojsku". Stvaranje nezavisne vojske "Republike Srpske" stvorilo bi uslove za secesiju ili rat - ili oboje", piše Die Zeit.
Piše i da je Dejtonskim sporazumom 1995. godine ugrađen i mehanizam za njen nestanak.
Kreatori Dejtona "u teoriji, su se borili protiv srpskog i hrvatskog nacionalizma i za multietničku i multikulturalnu državu, svojevrsno mini izdanje Jugoslavije prije raspada. U praksi su stvorili dvije etnički i vjerski definirane poludržavne strukture: srpsku Republiku Srpsku s jedne strane i bošnjačko-hrvatsku – odnosno muslimansko-katoličku – federaciju s druge, koja je pak podijeljena na deset dominantno katoličkih ili muslimanskih -kantona.
Budući da su izbjeglice i raseljena lica rijetko željeli da se vrate i da je nađeno pragmatično rješenje za razmjenu imovinske - grubo rečeno: raseljeni Srbi su dobili imovinu izbjeglih Muslimana i obrnuto - Bosna nakon Dejtona je bila samo multietnička po imenu. Prije građanskog rata, 13 posto brakova bilo je između ljudi različitih etničkih grupa, u Sarajevu čak trećina; U 2019. iznosio je samo tri posto. Škole su odvojene, učenici uče različite verzije zajedničke priče.
Dejton je bio zamišljen kao improvizacija. Širenje EU na Balkan trebalo je da stvori stanje u kojom granice i demarkacije izgledaju manje važne ovdje, kao i u ostatku Evrope. Budući da je EU na neodređeno vrijeme odgodila proširenje na Zapadni Balkan, privremeni Dejton je uspostavio trajno nefunkcionalnu državu čiji je raspad samo pitanje vremena ako EU ne djeluje. U svemu tome katastrofalnu ulogu ima mađarski premijer Viktor Orban. Dodika je zadobio kao saveznika svoje unutarevropske koalicije protiv globalizma i imigracije, za naciju, porodicu i hrišćanstvo i kao most ka Srbiji, gdje se nacionalistički, crkveni i konzervativni krugovi bore sa proevropskim snagama za budućnost zemlje.
Nejasno je da li Dodik želi rat. Ali on se toga manje plaši nego EU. Srbija bi u najboljem slučaju podržala Dodika polovično i potajno; Ali samo nekoliko elitnih vojnika iz Rusije, prerušenih u dobrovoljce ili plaćenike, moglo bi biti dovoljno da odvrate EU ili NATO. Kada bi muslimanski džihadisti i hrvatski separatisti bili isprovocirani, permanentni građanski rat bi se vratio. Na kraju, Bosna i Hercegovina bi bila raskomadana. Srbija bi dugoročno bila otuđena od Zapada i bila bi satelit Rusije koji bi u haosu koji će pratiti Putina mogao biti još manje predvidljiv nego što je sada.
Ako EU ne želi da izgubi svoje dvorište, kako neki nazivaju Balkan, od onih snaga koje aktivno rade na raspadu Unije, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i one vlade koje vjeruju u mirovnu misiju EU na kontinentu, morale bi proevropskim snagama u Srbiji, ali i Mađarskoj dati mnogo više podrške. Ovo konačno uključuje izglede za pristupanje za sve države zapadnog Balkana.
Ako zahtjevi za ulazak moraju biti olabavljeni, neka bude tako.
U samoj Bosni, evropske mirovne snage Eufor Althea, čiji je mandat upravo produžen za godinu dana u Vijeću sigurnosti, treba povećati kako bi se jasno stavilo do znanja da EU neće stajati skrštenih ruku dok Dodik gazi međunarodno pravo. Istovremeno, Evropljani trebaju razmišljati o tome kako bi se popunila funkcija visokog predstavnika.
Rusija i Kina ga žele ukinuti. Već su uspjeli spriječiti Schmidta da svoj izvještaj o stanju u BiH, u kojem je posebno kritizirao Dodikove separatističke napore, podnese Vijeću sigurnosti. To će dodatno ohrabriti Dodika. Schmidt je pristojan čovjek koji zna sve o njemačkoj politici. Ured visokog predstavnika u potencijalno najeksplozivnijoj regiji Evrope za njega je neodoljiv. S obzirom na srbijansku ogorčenost - i zaista nesrećnu historijsku ulogu Njemačke na Balkanu - čak ni sposobniji Nijemac ne bi bio prikladan za taj posao.
Schmidta bi trebalo zamijeniti što je prije moguće i sačuvati ugled osobe s međunarodnim iskustvom koja je spremna i sposobna u potpunosti iskoristiti ovlasti ureda. Spasiti Bosnu i konačno je dovesti u Evropu.
Barack Obama, preuzmi", zaključuje Die Zeit.
