"Evropska unija se 2022. mora suočiti s nekim od najtežih izazova koji su pred njom, ako ikada želi postati geopolitička sila koju njeni lideri tako očajnički žele", piše Luke McGee u analizi za CNN.
Pandemija Covid-19 omela je napore da se stvori asertivnija globalna Evropa upravo u trenutku kada je globalna politika u protekle dvije godine stvorila bezbroj problema za blok.
Ovo će se samo pogoršati ako se ne preduzmu hitne mjere.
Bilo da se radi o migrantskoj krizi na granici bloka s Bjelorusijom; nagomilavanje ruske vojske na granici Ukrajine i antagonizam država članica poput Litvanije i Estonije; ili kineske trgovinske prijetnje, EU je jako potrebna strategija za suočavanje sa svijetom izvan njenih granica prije nego što ova hibridna pitanja preplave i oslabe Uniju.
Evropska komisija je dala hrabre prijedloge koji bi, teoretski, mogli donekle pomoći u rješavanju ovih problema.
Što se tiče ruske agresije i drugih vojnih pitanja, EU je predložila jedinice za brzo raspoređivanje prilagođene specifičnim misijama, smanjujući oslanjanje na NATO i SAD u zaštiti kontinenta.
Što se tiče Kine, Brisel pokušava da se suprotstavi ogromnoj globalnoj infrastrukturnoj inicijativi Pekinga nudeći alternativne mogućnosti ulaganja. Posljednjih godina EU je pokušala gotovo nemogući hod po žici, održavajući ekonomsko partnerstvo s Kinom, a da pritom ne otuđe SAD koje se sve više protive Pekingu.
Trampove godine su učinile Evropu akutno svjesnom da ne može priuštiti da se u potpunosti oslanja na Ameriku kao saveznika. Balansiranje ovog odnosa između Vašingtona i Pekinga bi, vjerovatno naivno vjeruju u Briselu, spriječilo da se EU zgnječi između dvije sile.
Većina evropskih zvaničnika se slaže da se treba pozabaviti izazovima sa kojima se EU suočava, ali realnost pokušaja postizanja zajedničke vanjske politike bila je jedinstveno teška za blok od 27 zemalja s različitim domaćim prioritetima.
"Dok EU većinu svojih velikih odluka donosi na osnovi supervećine, države članice su uvijek bile vrlo nevoljne predati svoje pravo veta na vanjsku politiku", kaž
e R. Daniel Kelemen, predavač politike Evropske unije na Univerzitetu Rutgers.
Posljedično, svaka zajednička vanjska politika EU je na milosti pojedinačnih država članica koje imaju pravo veta koji rado koriste.
Zemlje poput Mađarske i Poljske, koje su pod lupom Brisela zbog antidemokratske, anti-EU politike, imaju moć da razbiju svaku smislenu politiku EU kao odmazdu za prijetnje povlačenjem finansiranja ili ukidanjem prava glasa.
Ovo stvara novi problem za Brisel, jer rivali poput Rusije i Kine mogu "direktno imati posla sa nacionalnim vladama, u suštini ih čineći trojanskim konjem unutar EU, agentima neprijateljskih režima", kaže Kelemen.
Andrius Kubilius, bivši premijer Litvanije i sadašnji europarlamentarac, napominje da Kremlj to posebno iskorištava nastojeći "ojačati odnose s pojedinačnim državama članicama", a ne s institucijama EU - jer su institucije gotovo uvijek kritičnije od nacionalnih vlada.
Međutim, vanjske glavobolje s kojima se suočava EU su veće od nesuglasica među državama članicama.
"Način na koji je EU trenutno postavljena suštinski je spriječava da se pozabavi krizama s kojima se suočavamo", rekla je Sophie in 't Veld, holandska liberalna zastupnica u Evropskom parlamentu.
"Komisija bi mogla preuzeti inicijativu, kao što je to učinila s Covidom, što bi dovelo do pozitivnog ishoda. Ali što se tiče vanjskih poslova, [ona] je u potpunosti dužna državama članicama koje nemaju čak ni mandat da osmisle panevropsku viziju", dodala je.
Pitanje oslanjanja Komisije EU na države članice često se postavlja u razgovoru sa sadašnjim i bivšim zvaničnicima. Ističu da je sadašnja predsjednica Komisije, Ursula von der Leyen, dobila posao samo kao rezultat lažiranja.
"Ona nije bila prvi izbor njene stranke, što ograničava njenu nezavisnost od samog početka", rekao je Julian King, bivši komesar. "Ona više zavisi od glavnih gradova, posebno Berlina i Pariza. Nažalost, ni u jednom ni drugom nema toliko političke stabilnosti kao što je to bilo ranije".
Njemačka je tek nedavno uspostavila trostranačku koalicionu vladu između Socijaldemokrata lijevog centra, Zelenih i liberalnih Slobodnih demokrata. I dok njihov sporazum na papiru izgleda kao nešto kao nastavak vanjske politike Angele Merkel, Zeleni -- čija je liderka Annalena Baerbock imenovana za ministricu vanjskih poslova -- ranije su zauzeli tvrđi stav prema Rusiji i Kini od svojih koalicionih partnera.
