CNN: 100 dana od ruske agresije na Ukrajinu. Ko će pobijediti?

"Vratite sat na 23. februar, dan prije nego što je Rusija započela svoju invaziju na Ukrajinu, i mogli bi ste doći u iskušenje da pretpostavite da su ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom odbrojani dani na vlasti.

Na kraju krajeva, ruska vojska je nadmašila vojsku Ukrajine za otprilike deset prema jedan. Moskva je imala dvostruku prednost nad Kijevom u kopnenim snagama; nuklearna sila je neuporeduva a Rusija je imala deset puta više aviona i pet puta više oklopnih borbenih vozila od svog susjeda.

Vidno ljutiti ruski predsjednik Vladimir Putin pojavio se na televiziji samo nekoliko dana prije, dajući "razmrtveni" historijski monolog koji je jasno pokazao da očekuje ništa manje od promjene režima u Kijevu.

Činilo se da se vođa Kremlja kockao da će Zelenski pobjeći iz svog glavnog grada, baš kao što je predsjednik Afganistana kojeg su podržavale SAD napustio Kabul samo nekoliko mjeseci ranije, i da će se bijes Zapada smiriti, iako s privremenim bolom od novih sankcija.

100 dana kasnije, kakvi god da su bili, planovi Putina za pobjedničku paradu u Kijevu su odgođeni na neodređeno vrijeme. Ukrajinski moral nije pao. Ukrajinske trupe, opremljene modernim protutenkovskim oružjem koje su isporučile SAD i njihovi saveznici, devastirali su ruske oklopne kolone; Ukrajinske rakete potopile su vodeću raketnu krstaricu Moskva, ponos ruske Crnomorske flote; a ukrajinski avioni su ostali u vazduhu, uprkos nikakvim izgledima", piše CNN.

Analizirajući 100 dana od početka ruske agresije, ističe se da se već krajem marta, ruska vojska počela povlačiti svoje trupe koje su pretrpjele teške gubitke iz okoline Kijeva.

Moskva je objasnila da su preusmjerili fokus na zauzimanje istočnog regiona Donbas.

"Tri mjeseca nakon invazije, čini se da Rusija više ne cilja na kratak, pobjednički rat u Ukrajini – niti se čini da je sposobna da ga postigne", ističe CNN.

Ovaj globalni mediji pita i da li to znači da Rusija gubi?

Navodi se i da su Ukrajinci uspjeli likvidirati cijeli niz ruskih generala u vrlo kratkom roku. Moskva je bila primorana reorganizirati svoju vojnu komandu nakon početnog nereda; a ruske žrtve , koliko god da su zvanični brojevi možda upitni, šokantno su visoki.

No, dodaje se i da Rusija sada kontrolira "polumjesec ukrajinske teritorije koji se proteže oko drugog po veličini ukrajinskog grada Harkova, nastavlja kroz Donjeck i Lugansk koje drže separatisti i seže na zapad do Hersona, formirajući kopneni most koji povezuje poluostrvo Krim (nasilno pripojen Rusiji u 2014) sa regijom Donbas".

"Glavni pravac ruskih napora sada je u regionu Donbasa, gde su se stvari smjestile u žestoki rat iscrpljivanja. Nedavne borbe su se fokusirale oko Severodonjecka, industrijskog grada u kojem ukrajinske snage drže posljednji dio istočne regije Lugansk.

Ukrajinske trupe su ustupile veći dio Severodonjecka Rusima. Pad grada bit će simboličan gubitak, ali vojni analitičari kažu da će tamošnje ukrajinske snage poštedjeti dugotrajne i vjerovatno gubitničke opsade.

"Kijev je mogao izdvojiti više rezervi i resursa za odbranu Severodonjecka, a njegov propust da to učini izazvao je kritike," izjavio je u nedavnoj analizi američki Institut za proučavanje rata.

I odluka da se izbjegne izdvajanje više resursa za spašavanje Severodonjecka i odluka da se povuče iz njega bile su strateški razumne, koliko god bile bolne. Ukrajina mora iskoristiti svoje ograničenije resurse i fokusirati se na vraćanje kritičnog terena, a ne na odbranu terena čija kontrola neće odrediti ishod rata ili uslove za obnovu rata"

Usred ofanzive na Severodonjeck, Oleksandr Motuzianik, portparol ukrajinskog ministarstva odbrane, rekao je da ruske snage sada "pokušavaju opkoliti naše trupe u oblastima Donjecka i Luganska" i da se pregrupišu kako bi pokrenule ofanzivu u pravcima Slavjanska , strateškog grada koji bi mogao biti fokus sljedeće ključne bitke", piše u analizi CNN-a.

Pojašnjava se i da je teren na istoku Ukrajine mnogo otvoreniji od gusto naseljenog urbanog okruženja oko Kijeva.

Zbog toga Ukrajinci traže hitnu dostavu težeg naoružanja - posebno artiljerijskih sistema koji mogu pogađati ciljeve na većim udaljenostima - od SAD i njihovih saveznika.

Predsjednik Joe Biden najavio je u srijedu da će SAD slati naprednije raketne sisteme, uključujući raketne sisteme visoke pokretljivosti artiljerije sa municijom koja može lansirati rakete i do 80 km, što je domet daleko veći od bilo čega što je Ukrajina do sada posjedovala.

To je dobrodošla vijest za Kijev, ali ruska ofanziva na istoku se odvija dok pada pažnja međunarodnih medija.

"A to je možda ono na šta Putin računa, imajući na umu da će visoki troškovi energije i rastuće potrošačke cijene, što je oboje pogoršano ratom u Ukrajini, vjerovatnije koncentrirati javno mnijenje (i dovesti do izbornih ishoda) u Sjedinjenih Država i drugdje.

Putin takođe može računati na kratku diplomatsku pažnju. Ovo je isti ruski lider koji je udvostručio svoju podršku sirijskom predsjedniku Bašaru el-Asadu 2015. nakon što je Damask pretrpio niz poraza. Taj rat, koji sada ulazi u svoju 12. godinu, nastavio se čak i kada je pažnja svijeta usmjerena na Ukrajinu.

U tom pogledu, Zelenski je bio jedna od najvećih prednosti Ukrajine u informacionom ratu. On je napravio niz virtuelnih pojavljivanja pred parlamentima širom svijeta, podsjećajući druge svjetske lidere koji bi mogli umiriti Putina sugeriranjem da Ukrajina ustupi teritoriju Rusiji, te da ukrajinski narod, a ne on, mora odlučiti o ishodu.

U nastupima Zelenskog sa ranjenim ukrajinskim vojnicima i civilima, ukrajinski lider pravi selfije i projektuje topao, human i samozatajan stil vođenja. To je u suprotnosti sa usamljenom javnom posjetom ruskog lidera vojnoj bolnici: Putin se u velikom bijelom laboratorijskom mantilu susreo sa ranjenim vojnicima i oficirima koji su ukočeno stajali pred svojim vrhovnim komandantom.

Ali Putin, koji je slomio svu domaću političku opoziciju i efektivno kontrolira medije svoje zemlje, ne suočava se sa istim domaćim pritiskom kao Zelenski. Nikolaj Patrušev, čelnik Putinovog Vijeća sigurnosti, rekao je u nedavnim izjavama da ruske snage ne "jure za rokovima" u Ukrajini, sugerirajući da Putin ima mnogo otvoreniji vremenski okvir za svoj rat u Ukrajini. Ukrajinci se, nasuprot tome, plaše da bi međunarodni zamor mogao nastati, što bi navelo međunarodnu zajednicu da pritisne njihovu vladu da učini ustupke Putinu.

"Vi imate satove, ali mi imamo vremena". Ta izreka, koja se ponekad pripisuje zarobljenom talibanskom borcu, sažela je američku dilemu u borbi protiv rata u Afganistanu, na nevoljko priznanje da su pobunjenici djelovali na različitim političkim horizontima i vremenskim okvirima i da im je potrebno samo nadživjeti - ne i poraziti - tehnološki superiorniju američku vojsku.

Za prenamjenu te fraze, odlučujući faktor u Ukrajini može biti ko ima vremena: ruski diktator koji će vjerovatno zadržati vlast dok ne umre, ili ukrajinski narod koji se bori za svoj nacionalni opstanak", zaključuje CNN.