Piše: Rasim Belko/Patria
Još od studentskih dana bio sam svjestan neophodnosti bunta na ulici u sistemu koji nije napravljen za čovjeka, građanina, odnosno za jednakost prava i obaveza svakog od nas. Od protesta za matični broj do posljednjih na kojima sam bio, onih ispred OHR-a protiv aparthejda, nikada nisam čuo toliko poruka nekome ko protestuje da mu protesti moraju biti mirni kao u slučaju protesta učenika i studenata zbog tramvajske nesreće.
Ti protesti su počeli tužno i spontano, dan poslije tragedije u kojoj smo ostali bez umjetnika Erdoana Morankića, u kojoj je učenici Elli Jovanović trajno oštećeno zdravlje i u kojoj je povrijeđeno još nekoliko ljudi. Dan poslije imali smo prozivke i povike da su protesti politički izmanipulisani, kao da nije dovoljna smrt jednog i stradanje drugog mladog insana.
Vrlo sinhronizovano i u nekoliko paralelnih tokova djelovalo se na stvaranju narativa i percepcije kako su ovi protesti “nečiji” protiv “nekog”, a nisu bunt mladih ugroženih na putu kući, ka školi ili jednostavno izlasku. A kada je javni prostor opterećen takvim narativom, onda su taj isti prostor zatrovali i opteretili “pozivima” da se izbjegne nasilje.
Sistem koji provodi sve oblike nasilja prepao se nasilja žrtve, djece Sarajeva, djece Bosne i Hercegovine. U tom procesu zastrašivanja, koji po svemu pripada političkom terorizmu, MUP Kantona Sarajevo prvi je uzeo učešće, te kroz različite kanale komunikacija pustio priču kako su među mladima sumnjive osobe. A onda je iscenirano hapšenje po svoj prilici onih koje je MUP ubacio kod Vječne vatre, kod kojih je nađena baklja, neka palica i mislim francuski ključ. Nikada nakon tog dana protesta javnost nije informisana ko su ljudi kod kojih je pronađeno to sve, otkud na datom mjestu i u dato vrijeme.
Pritom, iz MUP-a su putem podobnih direktora sarajevskih škola poslali poruku roditeljima da ne puštaju djecu na ulice. Niko potom nije objasnio šta je bila prijetnja i kako je otklonjena. Jer, protesti nisu stali, ali su poruke o navodnom nasilju prestale pristizati. Jedino nasilje tokom protesta počinila je ministrica obrazovanja Naida Hota-Muminović, koja je direktorima naredila da zaključavaju škole, a djeci se prijetilo da će biti izbacivana iz škole. I niko je nije pozvao na odgovornost za ugrožavanje djece.
U cijeloj priči i trovanju javnog prostora neminovno je ulogu imala i OSA, odnosno njen direktor Almir Džuvo, koji je preko svojih pipaka u sistemu i van njega također širio strah od eskalacije protesta.
A kolege novinari, koji zdušno brane pravo demonstranata u Iranu da se bore za svoja prava, objeručke su prihvatili i jedva dočekali da šire strah i paniku od naše djece, u našem gradu i našoj državi.
Kako ono Šekspir zapisa “Nešto je truhlo u državi Danskoj”, ali bi bosanska inačica glasila “sve je truhlo u državi bosanskoj”. Jer, sistem koji je ubio jedno, trajno unesrećio drugo dijete, brani se optužbama za nasilje djece koja se bore za pravo na život i sigurnost.
I onda muk, nakon što je ostavku dao Uk. Nestalo je prijetnji, nestalo optužbi, škole su otključane, studenti dobrodošli i pod zaštitom policije. I tu dolazimo do jednog drugog pitanja. Uz priču o mogućim nasilnim protestima plasirano je i pitanje koje se nadvija nad svakim buntom - “koja stranka stoji iza svega”. Ali, nakon ostavke Uka i očiglednog sukoba unutar vladajuće elite u tronošcu SDP-NiP-NS, skoro niko više ne pita jesu li protesti ispolitizirani. Odjedared je ministar u paloj vladi Adnan Šteta postao dostupan javnosti da objasni ko je prvi dao ostavku, da ode u Gras i naredi direktoru da podnese i on ostavku, da priča kako je bilo kad je vladala SDA i propagandiše kako je sada puno bolje kada je vladao on. Koga briga Adnane, kada je sistem pod vodstvom SDA ubijao ljude u ovom gradu rušili smo taj sistem, autor ovih redova bio je među onima koji su ga rušili, sada ubija sistem koji vodiš ti Adnane Šteta, dakle sada rušimo vas.
Jer, niko u masi omladine ne preuzima posao Tužilaštvu, koje opet pod političkim nasiljem radi u interesu tog lošeg sistema koje ubija. I zamalo su ubili vozača koji je vozio tramvaj s ozbiljnom manom.
Ali, kako to da nakon pada Vlade KS niko više nije pitao za stranačku opterećenost protesta?
Jednostavno, oni koji su lovili nepostojeće vještice obukli su svoja Haloween odijela i ukazali se na protestima. Od tog trenutka protesti uistinu jesu pod političkom kontrolom - pod kontrolom Trojkine FGR.
I to uopće nije skriveno, jasno je vidljivo, jer na protestima se pojavi glumac, nulti FGR i priča da sistem treba mijenjati, ali ne politike, jer “znamo ko će doći poslije ovih”. Naravno da glumac misli na SDA, jer on je Trojkina FGR.
