BiH i Srbija u zelenoj tranziciji bez pouzdanih podataka

U javnosti se zelena tranzicija često svodi na pitanje obnovljivih izvora energije, ali Đuričin naglašava da je riječ o mnogo širem procesu. „Ne mijenja se samo izvor energije. Mijenja se način proizvodnje, način ulaganja, upravljanje resursima i odgovornost kompanija prema društvu i okolišu,“ rekao je.

Razmjere tog izazova pokazuju i globalne procjene. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, za ostvarenje klimatskih ciljeva do 2050. godine potrebno je više od 4,5 triliona dolara godišnjih ulaganja u čistu energiju. „Za ekonomije koje zavise od stranih investicija to je posebno osjetljivo pitanje, jer investitori danas mnogo pažljivije gledaju kako kompanije upravljaju održivošću,“ naglasio je.

U takvom okruženju podaci postaju faktor povjerenja. „Danas nije dovoljno reći da je projekat zelen. Potrebno je dokazati rezultate kroz mjerljive pokazatelje kao što su emisije, potrošnja resursa i društveni uticaj poslovanja,“ rekao je Đuričin.

Upozorio je i na sve prisutniji fenomen tzv. greenwashinga. „Sve češće imamo situaciju da komunikacija postaje zelenija od stvarnih rezultata. Kada se to dogodi, povjerenje javnosti i investitora u koncept održivosti počinje slabiti,“ rekao je.

Zbog toga, kako je naveo, sve veću važnost dobija izvještavanje o održivosti i provjera objavljenih podataka. „Kompanije će morati javno pokazati kakav je njihov stvarni uticaj na okoliš i društvo, a ti podaci moraju biti provjerljivi,“ istakao je.

U narednim godinama evropski standardi održivosti postat će obavezni za sve veći broj kompanija u regionu, što će dodatno povećati potrebu za stručnjacima koji mogu analizirati i provjeravati te podatke.
„Održivost ne smije ostati samo administrativna obaveza ili komunikacijska strategija,“ zaključio je Đuričin. „Bez jasnih pravila, transparentnih podataka i njihove nezavisne provjere postoji rizik da zelena tranzicija ostane ambiciozna ideja, ali ne i stvarna ekonomska promjena.“