„Nafta je za Rusiju postala krucijalno važna“, kaže Kennedy. „Rusija je sve više pod pritiskom. Nakon gubitka evropskog tržišta plina, još važnije je postao izvoz nafte, odnosno potreba da se iz toga izvuče maksimum.“ EU je od invazije na Ukrajinu početkom 2022. dramatično reducirala količinu plina kojeg je kupovala od Rusije.
Administracija Josepha Bidena je u samom finišu aktualnog mandata uvela sankcije prema ruskom naftnom sektoru, što je ključni izvor prihoda predsjednika Vladimira Putina.
Bijela kuća je 10. januara najavila nove sankcije protiv ruskog naftnog sektora. Na crnoj listi se našlo skoro 200 brodova takozvane „ruske flote iz sjene“, a kaznene mjere ciljaju i na ruske proizvođače nafte Gazprom i Surgutneftegaz.
Krajem 2022. godine su uvedene sankcije čiji je cilj bio definiranje gornje granice za cijenu ruske nafte. Moskva je u međuvremenu uspjela pronaći razne načina kako da te mjere zaobiđe, piše DW.
Cilj sankcija je tada bio da se cijenu naftu, koristeći razne mehanizme, ograniči na maksimalno 60 američkih dolara (oko 58,2 eura) po barelu ruske nafte. Kakve efekte od novih sankcija očekuju stručnjaci?
Craig Kennedy, nezavisni stručnjak za Rusiju, koji radi na Davisovom centru za ruske studije na Univerzitetu Harvard, uvjeren je kako je paket novih sankcija “bolan udarac” za Rusiju. “To znači da će neki brodovi, na koje su se oni do sada mogli pouzdati, morati ostati usidreni u lukama širom svijeta, od njih više neće biti koristi”, kaže on za DW.
Benjamin Hilgenstock iz Kyiv School of Economics za DW kaže da su Novosti iz SAD-a “vrlo dobrodošao razvoj”. Ipak on naglašava kako je potrebno nastaviti vršiti pritisak. “Zemlje međunarodne koalicije moraju i dalje sankcionirati tankere iz sjene, sve dok ta flota iz sjene ne postane historija”, dodaje on.
Cijena sirove nafte dosegle su najvišu razinu od augusta prošle godine. Potez Bidenove administracije bi, kako se pretpostavlja, mogao biti motivisan i prognozama po kojima je tokom 2025. moguće da se na globalnim tržištima nađe previše nafte.
Izvorno je, prilikom uvođenja gornje granice za cijenu ruske nafte, cilj bio spriječiti poremećaje na tržištu – ideja je dakle bila da ruska nafta i dalje bude prisutna na tržištu kako bi se osigurala opskrba, a s druge da se njezina cijena limitira kako bi se smanjilo ruske prihode. Zapadnjačke osiguravajuće kuće i logističke kompanije, koje dominiraju globalnim brodarskim tržištem, ne bi naime svoje usluge stavili na raspolaganje u slučaju da se rusku naftu prodaje po cijeni većoj od 60 dolara po barelu – i zato ne bi ni bilo moguće distribuirati rusku naftu po svijetu.
No, Rusija je zaobišla gornju granicu, kupila je stotine starijih tankera i etablirala svoju „flotu iz sjene“. Ti brodovi su počeli transportovati naftu u one zemlje koje su kupovale veće količine, na primjer u Indiju i Kinu, koristeći pritom netransparentne osiguravateljske modele.
Iako su ruski prihodu u prvih šest mjeseci nakon uvođenja gornje granice za cijenu nafte znatno opali, oni su se u posljednjih 18 mjeseci uglavnom oporavili. Sudeći po navodima Centre for Research on Energy and Clean Air (CREA), ruski prihodi od izvoza sirove nafte su porasli za 6 % tokom 2024. – iako je u protekloj godini volume izvoza (odnosno količina nafte) opao za 2 % u odnosu na godinu dana ranije.
Prihodi od izvoza nafte su iznimno važni za predsjednika Vladimira Putina, s obzirom na to da je on drastično povećao vojne izdatke, kako bi bio u stanju da na bojnom polju nadjača Ukrajinu. Vojni izdaci su se od 2021. godine više nego utrostručili, a u proračunu za ovu godinu dosegli su rekordnih 13,5 biliona rublji (oko 131 milijarde dolara, odnosno 128 milijardi eura). To je enorman rast u odnosu na prošlu godinu – za 25 %.
„Nafta je za Rusiju postala krucijalno važna“, kaže Kennedy. „Rusija je sve više pod pritiskom. Nakon gubitka evropskog tržišta plina, još važnije je postao izvoz nafte, odnosno potreba da se iz toga izvuče maksimum.“ EU je od invazije na Ukrajinu početkom 2022. dramatično reducirala količinu plina kojeg je kupovala od Rusije.
Nakon što je koncem 2023. postalo jasno da flota iz sjene pomaže Rusiji u zaobilaženju sankcija, na meti vlasti SAD-a su se našli pojedini tanker koji su završili na crnoj listi.
Kennedy taj potez smatra “nevjerojatno uspješnim”, a u razgovoru za DW dodaje: “Čim bi se ime i broj nekog tankera našli na toj listi, zemlje poput Kine i Indije više nisu pokazivale spremnost na prihvat ruse nafte koja se transportirala tim brodovima.”
Rusija je tako bila prisiljena da prestane s korištenjem nekolicine tankera. „S jednim potezom pera u Washingtonu su uspjeli neupotrebljivima učiniti desetke tih brodova, radi se o tankerima vrijednosti 40 miliona dolara“, naglašava Kennedy.
No, Amerikanci su u martu 2024. obustavili praksu sankcioniranja pojedinih tankera, spekuliralo se da je ta odluka bila motivirana strahom da bi tako stroga praksa naspram ruske nafte mogla rezultirati smanjenjem ponude na globalnom tržištu, odnosno cjenovnim šokom uoči predsjedničkih izbora u SAD-u.
Iako su u međuvremenu i Ujedinjeno Kraljevstvo i Evropska unija (EU) počeli sankcionirati ruske tankere, po mišljenju stručnjaka je u ovom kontekstu od ključnog značaja ono što se odluči u SAD-u. Kennedy polazi od toga da bi činjenica da se znatan broj ruskih tankera nalaze pod sankcijama SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i EU-a mogla pojačati pritisak na Moskvu.
Rusija će nastaviti zarađivati milijarde od izvoza svoje nafte, ali ova posljednja odluka SAD-a će, smatraju stručnjaci, biti itekako bolna za Moskvu. Benjamin Hilgenstock smatra da bi se rusku ekonomiju moglo ozbiljno oslabiti kombinacijom dvaju poteza: na jednoj strani to je ciljano targetiranje pojedinih tankera, a na drugoj strani to je borba protiv manipulacija prilikom istovara nafte s tankera. Naime, radi se o situaciji u kojoj brodari (lažno) tvrde da je cijena nafte koja se nalazi na nekom tankeru (i koju se treba istovariti) u skladu s deklariranom gornjom granicom.
„To bi bilo itekako bolno”, kaže on. “Tako bi se pojačao pritisak na rublju, što bi rezultiralo rastom inflacije odnosno reduciranjem budžetskkih izdataka I tako dalje.”
Ako Indija i Kina nastave ignorirati sankcionirane tankere, Rusija bi mogla biti prisiljena da se pridržava gornje granice za cijenu barela – ili da to simulira, na primjer lažiranjem odgovarajuće dokumentacije. “Što god da se dogodi, za Rusiju to sve postaje riskantnije i skuplje”, smatra Kennedy.
Bez obzira na to da se diskusija oko dinamike gornje cijene za rusku naftu, odnosno osiguravateljske manipulacije mnogima može činiti apstraktnom, činjenica je da uspješne sankcije protiv ruskog energetskog sektora imaju izravan efekt na sposobnost Vladimira Putina da vodi rat u Ukrajini, odnosno diktira daljnji razvoj po svojim uvjetima.
“To potkopava povjerenje u Moskvu da će biti u stanju spriječiti mogući naglu I osjetnu krizu, koja bi uništila iluziju o tome da je Rusija otporna i da je u stanju boriti se toliko dugo koliko to bude potrebno”, smatra Kennedy.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je osobno u međuvremenu reagirao na vijesti iz SAD-a o novim sankcijama. “Što manje prihoda Rusija ostvari od prodaje nafte, to će prije biti moguće ponovno uspostaviti mir”, napisao je on na platformi X.
