Administracija Josepha Bidena je u samom finišu aktualnog mandata uvela sankcije prema ruskom naftnom sektoru, što je ključni izvor prihoda predsjednika Vladimira Putina.
Bijela kuća je 10. januara najavila nove sankcije protiv ruskog naftnog sektora. Na crnoj listi se našlo skoro 200 brodova takozvane „ruske flote iz sjene“, a kaznene mjere ciljaju i na ruske proizvođače nafte Gazprom i Surgutneftegaz.
Krajem 2022. godine su uvedene sankcije čiji je cilj bio definiranje gornje granice za cijenu ruske nafte. Moskva je u međuvremenu uspjela pronaći razne načina kako da te mjere zaobiđe, piše DW.
Cilj sankcija je tada bio da se cijenu naftu, koristeći razne mehanizme, ograniči na maksimalno 60 američkih dolara (oko 58,2 eura) po barelu ruske nafte. Kakve efekte od novih sankcija očekuju stručnjaci?
Craig Kennedy, nezavisni stručnjak za Rusiju, koji radi na Davisovom centru za ruske studije na Univerzitetu Harvard, uvjeren je kako je paket novih sankcija “bolan udarac” za Rusiju. “To znači da će neki brodovi, na koje su se oni do sada mogli pouzdati, morati ostati usidreni u lukama širom svijeta, od njih više neće biti koristi”, kaže on za DW.
Benjamin Hilgenstock iz Kyiv School of Economics za DW kaže da su Novosti iz SAD-a “vrlo dobrodošao razvoj”. Ipak on naglašava kako je potrebno nastaviti vršiti pritisak. “Zemlje međunarodne koalicije moraju i dalje sankcionirati tankere iz sjene, sve dok ta flota iz sjene ne postane historija”, dodaje on.
Cijena sirove nafte dosegle su najvišu razinu od augusta prošle godine. Potez Bidenove administracije bi, kako se pretpostavlja, mogao biti motivisan i prognozama po kojima je tokom 2025. moguće da se na globalnim tržištima nađe previše nafte.
Izvorno je, prilikom uvođenja gornje granice za cijenu ruske nafte, cilj bio spriječiti poremećaje na tržištu – ideja je dakle bila da ruska nafta i dalje bude prisutna na tržištu kako bi se osigurala opskrba, a s druge da se njezina cijena limitira kako bi se smanjilo ruske prihode. Zapadnjačke osiguravajuće kuće i logističke kompanije, koje dominiraju globalnim brodarskim tržištem, ne bi naime svoje usluge stavili na raspolaganje u slučaju da se rusku naftu prodaje po cijeni većoj od 60 dolara po barelu – i zato ne bi ni bilo moguće distribuirati rusku naftu po svijetu.
No, Rusija je zaobišla gornju granicu, kupila je stotine starijih tankera i etablirala svoju „flotu iz sjene“. Ti brodovi su počeli transportovati naftu u one zemlje koje su kupovale veće količine, na primjer u Indiju i Kinu, koristeći pritom netransparentne osiguravateljske modele.
Iako su ruski prihodu u prvih šest mjeseci nakon uvođenja gornje granice za cijenu nafte znatno opali, oni su se u posljednjih 18 mjeseci uglavnom oporavili. Sudeći po navodima Centre for Research on Energy and Clean Air (CREA), ruski prihodi od izvoza sirove nafte su porasli za 6 % tokom 2024. – iako je u protekloj godini volume izvoza (odnosno količina nafte) opao za 2 % u odnosu na godinu dana ranije.
Prihodi od izvoza nafte su iznimno važni za predsjednika Vladimira Putina, s obzirom na to da je on drastično povećao vojne izdatke, kako bi bio u stanju da na bojnom polju nadjača Ukrajinu. Vojni izdaci su se od 2021. godine više nego utrostručili, a u proračunu za ovu godinu dosegli su rekordnih 13,5 biliona rublji (oko 131 milijarde dolara, odnosno 128 milijardi eura). To je enorman rast u odnosu na prošlu godinu – za 25 %.
