Edin Širbegović
Ako se ne poduzmu nikakve mjere, svaka država koja nastavi djelovati unutar UN-ovog okvira u Beču postaje saučesnik u ovom zlu.
Demokratija i genocid ne mogu postojati zajedno. Jedno mora ustupiti mjesto drugome.
Nekada davno, kada bi diplomata otvoreno pozvao na genocid, zahtijevao smrtnu kaznu za djecu i čak priznao da takvi zahtjevi krše konvencije UN-a, bio bi protjeran bez oklijevanja.
Ali u Austriji, zemlji koja je domaćin UN-ovim agencijama – institucijama navodno posvećenim principima ljudskih prava i međunarodnog prava – nenormalno je postalo normalno.
U tajno snimljenom videu koji je procurio ove sedmice, izraelski ambasador u Austriji, David Roet, hladnokrvno zagovara genocid, ubijanje djece i potpuno uništenje Gaze. Njegove riječi su zastrašujuće, ali ne i neočekivane. On nije usamljeni glas; on govori u ime vlade koja može nekažnjeno vršiti nasilje.
Roet govori o Gazi kao da je tek neka daleka smetnja, neprijatnost koju treba ukloniti. Ali njegove riječi – izgovorene bez stida i straha – same su sebi optužnica.
On izjavljuje da u Gazi nema nevinih civila te da svi koji nose oružje trebaju biti pogubljeni, čak i djeca. Ovo je direktno kršenje međunarodnog prava, negiranje ljudskosti više od dva miliona ljudi, uključujući milion djece.
Ovo nije samo izraelsko pitanje. Ovo je međunarodno pitanje. Ovo je austrijsko pitanje, jer Austrija daje Roetu platformu. Niti je osudila njegove riječi, niti ga je protjerala. Nije rekla niti učinila išta.
Dehumanizacija Palestinaca
Tu počinje neuspjeh. Ovo više nije samo pitanje diplomatije, već pitanje života i smrti, pitanje ljudskosti naspram ravnodušnosti. Kada se svijet suoči s pozivom na genocid, hoće li djelovati? Ili će, kao i obično, šutjeti i gledati kako se ovo zlo širi poput raka?
Video počinje kao neobavezan razgovor među diplomatama. Bivši austrijski konzul, Gunter Wiehl-Volgger, u šali spominje igranje golfa u Gazi „htjeli vi to ili ne“. Ovo nije bezazlena primjedba; to je glas nekoga ko Gazu vidi kao igralište – mjesto koje treba okupirati, kontrolirati i na kraju uništiti.
Ali Roetove riječi pogađaju pravo u srž. S jezivom sigurnošću, on izjavljuje: „Ponosno predstavljam državu Izrael“, a zatim dodaje: „Ako vjerujete da u Gazi nema nevinih [ljudi]... da Izrael namjerno gađa bebe, što nije tačno.“
Ovo nije samo politička izjava; ovo je ekvivalent ratnom zločinu. Tvrdeći da u Gazi nema nevinih civila, Roet dehumanizira čitavu populaciju, pripremajući teren za njihovo istrebljenje.
Prema međunarodnom pravu, civili se moraju zaštititi po svaku cijenu. Roetove riječi, koje imaju punu podršku izraelske vlade, proturječe međunarodnom humanitarnom pravu.
Ali tu ružnoća ne prestaje. Roet nastavlja: „Treba postojati smrtna kazna za ubijanje u ratu ako držite oružje, čak i ako imate 16 godina.“
