“Mostar je grad autentičnog i masovnog antifašističkog pokreta koji je izrastao iz jednako tako autentičnog i masovnog radničkog pokreta u gradu. I u jednom i u drugom sudjelovali su pripadnici svih nacija, zajedno izgradivši budućnost Mostara. Sve to skupa ne briše ni zločine na kraju rata, niti nedemokratsku sliku vlasti nakon 1945.godine, ali partizanski i radnički pokret borili su se za plemenite ciljeve, predstavljaju upravo tradiciju ovog grada, a živimo u vremenu u kojem se svi vole pozivati na tradiciju, i na kraju krajeva taj pokret je i stvorio državu Bosnu i Hercegovinu. Putem ZAVNOBIH-a i AVNOJ-a.
Jedna od ključnih figura tog pokreta bio je Avdo Humo, Mostarac, autor nevjerovatne knjige sjećanja, ‘Moja generacija’, i uz Rodoljuba Čolakovića, ključni čovjek koji je doveo do stvaranja Bosne i Hercegovine. Ništa manje bitno za priču nije ni to što je Humo bio Bošnjak. Njegova bista stajala je do rata, preko puta gimnazije, otprilike na mjestu gdje se danas nalazi spomenik poginulim Španjolcima. U ratu je brutalno oštećena, onda je jednostavno nestala pa je pronađena, zajedno s ostalim bistama heroja iz tog razdoblja na nekom sekundarnom otpadu u okolici Mostara. Lokalnim vlastima, naravno, nikad nije palo na pamet da se raspitaju za svoju imovinu, niti da sve te biste vrate na mjesta s kojih su, bez ikakve odluke ili pravne osnove bili grubo uklonjeni. Ili, pak, donesu odluku da ih smjeste na neko drugo mjestu, u muzej ili neku sličnu instituciju.
Zbog svega što je ovaj posljednji rat donio u gradu, zbog trauma Bošnjaka koji su živjeli u zapadnom dijelu grada i od kojih se mnogi nisu odlučili vratiti u svoje nekadašnje stanove i kuće, zbog prihvaćanja ideje da je Mostar grad za sve njegove ljude i tradicije i da je on jedinstven grad, ali i zbog nezaobilazne uloge Avde Hume u stvaranju zemlje i u antifašističkom pokretu, tražimo da se njegova bista iznova izlije i postavi negdje na Španjolskom-Španskom trgu. I zbog toga što je bez ikakvog razloga oštećena i potom ukradena i zbog toga što bi na taj način gradske vlasti pokazale da im je stvarno stalo do zajedništva i jedinstva grada o kojem stalno pričaju, ali i zbog toga što bi na ovaj način, vrlo jednostavno, bez promjene dokumenata, imena ulica i znatno kompliciranijih procesa, konačno i antifašistička baština dobila pravo građanstva u čitavom poslijeratnom Mostaru.
Ovo je, na kraju krajeva pitanje poštenja prema vlastitoj prošlosti i prema Mostaru kao takvom” – zaključuje se u pismu gradskim vlastima Mostara.
