Nakon šokantne izborne pobjede radikalnog desničara u Nizozemskoj, evropske elite nervozno skeniraju politički krajolik u potrazi za nagovještajima bliske budućnosti - svi se pitaju ima li neki novi kandidat krajnje desnice šanse na izborima.
Ono što mogu vidjeti dovoljno je da izazove jezu niz kičmu svakog političara centra koji voli EU: u gotovo desetak evropskih zemalja, uključujući Francusku i Njemačku, tvrdokorne antiimigracijske stranke, neke od njih ekstremnije od Wildersa, trenutno vode u anketama, ili su na drugom mjestu i dišu za vratom vodećoj opciji.
Borba Evrope da stavi pod kontrolu ilegalne migracije i porast troškova života nisu ništa novo. Međutim, ono što je novo jest rat Izraela i Hamasa, koji raspiruje civilizacijske napetosti u srcu mnogih evropskih zemalja s velikim brojem muslimanskog stanovništva, kažu analitičari i iskusniji politički operativci za Politico.eu.
Dok propalestinske demonstracije dovode desetine hiljada ljudi na ulice gradova od Londona do Berlina u pozadini rastuće krize zbog migracija, terorizma i ekonomije, dugogodišnji krajnje desni političari poput Wildersa i Marine Le Pen u Francuskoj ne moraju nužno pojačati retoriku.
Demonstracije su sigurno išle u njihovu korist, a vođe krajnje desnice toga su svjesni.
"Odakle dolaze svi ti ljudi? Je li ovo moja zemlja?", rekao je Wilders u predizbornoj debati, iskazujući bijes zbog protesta potaknutih antisemitskim ispadima.
Le Pen se pak dodvoravala zabrinutoj francuskoj jevrejskoj zajednici, glasno podržavajući Izrael i pojavljujući se na maršu protiv antisemitizma, unatoč antisemitskom pedigreu njezine stranke.
Oni, međutim, ne učestvuju u sveopćem križarskom ratu Švedskih demokrata, koji glasno pozivaju da se džamije sravne sa zemljom. Umjesto toga, prije izbora za Evropski parlament, žele se približiti mainstreamu. U Nizozemskoj je gotovo zaboravljeni Wilders neočekivano skočio na vrh nizozemskih anketa u posljednjim danima prije općih izbora.
Ublažavanje političkih poruka ne znači pak da čelnici krajnje desnice odustaju od svojih temeljnih uvjerenja i ne pokušavaju privući biračko tijelo koje ide dalje udesno.
"Otišlo je dalje od imigracije... to je osjećaj sukoba civilizacija, osjećaj da postoje trvenja između islama i Zapada", rekao je Jean-Yves Camus, stručnjak za krajnje desničarske pokrete u Evropi za Fondaciju Jean Jaurès u Parizu.
"To je strah izražen na desnom krilu konzervativaca, gdje se islam smatra suprotstavljenim evropskom načinu života... i gdje se smatra da je Evropa izgubila kontrolu nad svojim granicama", ocijenio je.
Ostalo je manje od godinu dana do evropskih izbora, no ova opojna mješavina — koja miješa migracijsku krizu s oživljenim strahovima od političkog islama — tjera stranke establišmenta da se znoje.
U sedmicama koji su prethodile izborima u Nizozemskoj, Wilders nije vodio kampanju na antiislamskoj platformi, niti je raspirivao bijes protiv propalestinskih protesta u evropskim gradovima. Umjesto toga se fokusirao na egzistencijalna pitanja poput krize stanovanja za Nizozemce.
Za birače koji su možda zabrinuti za stanovanje i navodni sukob civilizacija, on se pokazao kao očiti izbor.
"Kriza na Bliskom istoku... odigrala je odlučujuću i dodatnu ulogu", napisao je Christophe de Voogd, stručnjak za nizozemsku politiku s instituta Sciences Po. Wildersova stranka, "PVV, historijski je vrlo proizraelski nastrojena... A pro-Hamasove i jasno antisemitske demonstracije uznemirile su tihu većinu koja je uvijek gajila simpatije prema Izraelu", istaknuo je u francuskom dnevniku Le Figaro.
Prema Milanu Niču, političkom analitičaru Njemačkog vijeća za vanjske odnose, protesti su igrali ulogu u Wildersovoj pobjedi, ali njegova je pozornost zapravo bila usmjerena negdje drugdje.
