Vojno-politički analitičar Nedžad Ahatović reagirao je na izjave izvjesnog Ante Prkačina prema kojoj bi, u eventualnom novom sukobu, Bošnjaci prošli „tri puta gore nego u proteklom ratu“, podsjećajući na događaje iz oktobra i novembra 1994. godine i ulogu Armije Republike Bosne i Hercegovine u oslobađanju Kupresa.
Ahatović navodi da su upravo snage Armije RBiH, tada gotovo bez teškog naoružanja, vodile ključne borbene operacije na kupreškom ratištu te, kako ističe, nakon uspjeha prepustile ulazak u sam grad Hrvatskom vijeću odbrane kao znak pružene ruke i pokušaja obnove savezništva.
Prema njegovim navodima, operacija oslobađanja Kupresa započela je u jutarnjim satima 19. oktobra 1994. godine, kada je general Mehmed Alagić naredio borbena dejstva jedinicama 7. korpusa Armije RBiH. U kratkom vremenskom periodu, pripadnici 307. i 370. brigade ovladali su ključnim objektima Jarčišće i Biljeg, razbivši snage Vojske Rs na pravcima Risovac i Hadrovica. Jedinice 370. brigade, kako navodi Ahatović, zauzele su i Srebrno brdo, Malu Vrljevaču i Malu Luku.
Narednog dana, uz učešće dijelova 308. brigade, snage Armije RBiH ovladale su Osmanaginom kosom, dok su istovremeno trajale i borbene aktivnosti 305. brigade na pravcu Biljeg – Debela kosa – Koprivnica. Ahatović ističe da su pripadnici 7. korpusa, uprkos izuzetno teškim vremenskim uslovima i vidljivosti manjoj od 30 metara, uspjeli iskoristiti situaciju i zauzeti objekat poznat kao nova Titova vila na Koprivnici.
U nastavku operacije, u borbe su uvedene i 27., 37. i 17. viteška krajiška brigada, koje su krenule direktno prema Kupresu. Takav razvoj situacije, prema Ahatovićevim riječima, primorao je komandu 1. krajiškog korpusa Vojske Rs da dio vojnih policijskih i specijalnih jedinica, uključujući „Pantere“ i „Mauzerovu gardu“, preusmjeri u odbranu Kupresa, čime je dodatno oslabila linija prema HVO-u na području Gornjeg i Donjeg Malovana, Rilića i Ravnog.
