Za same Bošnjake povratak na svoja ognjišta, svoju djedovinu u Čapljinu i okolna naseljena mjesta značio je kraj egzodusa izbjeglišta. Kraj straha da li će sutra vlasnik objekta u kojem ste smješteni sa svojom porodicom zatražiti da idu.
Povratak je počeo 1998. godine sa prvim povratničkim naseljem Ševaš Njive (mjesto u blizini Počitelja). U tom periodu od lokalnih vlasti, nekima od njih kasnije je visoki predstavnih u BiH zabranio političko djelovanje, sam povratak bio je jako opstruiran i nailazio je na nerazumjevanje lokalnih moćnika. To je išlo i do mjere da je bošnjački povratnik u mjestu Tasovčići Adem Muminagić ubijen ispred sopstvene kuće a krivac nije pronađen i procesuiran do danas.
Popis 2013. godine pokazao je da Bošnjaka u Čapljini ima 4.541 što je ukupno 17.4% od ukupnog stanovništva Čapljine.
Ako uzmemo ovu statistiku logična brojka od ukupno zaposlenih jeste da bi u samoj gradskoj administraciji broj zaposlenih Bošnjaka trebao biti oko 25 osoba. I tako po procentu i u gradskim preduzećima bi zastupljenost Bošnjaka trebao biti minimalno 17.4%.
To apsolutno nije slučaj!
Bošnjaka u Gradskoj upravi Čapljina ima dvoje što je 1.25% Bošnjaka od ukupno zaposlenih što je na nivou statističke greške. Situacija u Javnim preduzećima je ista, piše Politicki.ba.
