"Ne mogu reći ko će pobijediti, ali mogu reći da ću biti osoba koja će osvojiti najviše hrvatskih glasova", kazala je to ovih dana Darijana Filipović kandidatkinja HDZ-a za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
Filipović je u ovoj izjavi poseban naglasak stavila na najviši broj hrvatskih glasova, što je posebno interesantno u kontekstu kandidature Zdenka Lučića kandidata tzv. hrvatske Petorke.
Iako se vjerovalo da Lučić može pomrsiti konce HDZ-u, Draganu Čoviću i njegovoj kandidatkinji, nešto bolje upućeni politički i društveni akteri u Hercegovini tvrde da Čović suvereno kontroliše svoje lojalno biračko tijelo.
Lučićevo izmišljanje tople vode o komunističkoj prošlosti Dragana Čovića kao i njegove veze sa srpskom politikom, u sarajevskoj javnosti se čine kao egzibicija, ali u stvarnosti to nije nikakva novost, a još manje razlog zbog kojeg će biračko tijelo tradicionalno sklono HDZ-u otkazati podršku Draganu Čoviću i Darijani Filipović.
Upravo zbog tih veza sa srpskom politikom a koje su usmjerene protiv bosanske politike i države Bosne i Hercegovine, HDZ i dobija podršku svojih glasača.
U njihovim očima Lučić je lakrdijaš koji narušava strateški savez sa srpskom politikom i Dodikom, te kao takav nanosi štetu hrvatskoj nacionalističkoj politici. Stoga Lučić iz ugla interesa te politike nema nikakvo opravdanje, pa je, po svim kredibilnim saznanjima, podrška njemu u tom dijelu biračkog tijela kojeg Darijana Filipović definiše kao hrvatsko, upravo na nivou Lučićeve lakrdijaške taktike o prokazivanju Dragana Čovića.
Čović nije nepoznanica bilo kome ozbiljnom u Bosni i Hercegovini, a kamoli glasačima HDZ-a koji poznaju njegovo stvarno lice, a ono je isto ono lice kao i lice Mate Bobana koji je sa Radovanom Karadžićem sklopio savez o razbijanju BiH. HDZ-ovim glasačima ni tada nije smetao savez sa srpskom politikom kao što im ne smeta ni danas. Prema tome Lučićevo "prokazivanje" Čovića može biti zanimljivo jedino poslovično naivnom probosanskom glasaču.
