Na sceni je raspakivanje Dejtona

ZEKOLI: Ne bih se iznenadio da taj rezultat bude čak i nadmašen, i to upravo usled zasićenosti građana haosom i anarhijom opozicije, koja ne nudi ništa osim sebe kao reprizu politika zbog kojih su izgubili i podršku i članstvo. U vrijeme kriza, građani se instinktivno vežu za opciju koja im je poznata, svejedno ima li dobre ili loše karakteristike. Nije tu riječ o simpatijama, antipatijama, već o odnosu determinisanom pragmatizmom.    

Opozicija ponavlja da neće u koaliciju sa pojedinačno najjačom strankom na Kosovu - strankom premijera Kurtija - iako nema, kao što je to slučaj u BiH ili u Crnoj Gori, alibi da je vladajuća struktura u Prištini korumpirana. Zapadni partneri su po tom modelu pomogli da se napravi vlast u Sarajevu i u Podgorici; je li na Kosovu riječ o sličnom modelu?

ZEKOLI: Jeste, ali uz nekoliko nijansi sivila. Tim prije što ovdje ipak govorimo o nečem dubljem i značajnijem, što prevazilazi dnevnopolitičke igrarije opozicije, diplomatije i kriminala. Naime, nasuprot sebe, Kurti ima opoziciju koju poznaje 'od malih nogu', diplomatske predstavnike prema kojima je uljudan ali ne i servilan, i, što je najvažnije, zna limite svojih moći. Kurti poznaje svoje protivnike, ali to nisu nominalni predsjednici opozicionih LDK i PDK. 

Nego?

ZEKOLI: Tim strankama se upravlja iz sjenke. Vjerujem da se sjećate da je Kurti, svjestan pozadinskih sila, njihovih namjera i ciljeva, još prije decembarskih izbora upozoravao na to da će tokom 2026. Kosovo imati seriju izbora. Takođe, znao je da su za oligarhe iz Peći i Tirane nominalni opozicioni lideri u Prištini - Abdixhiku, Hamza, Haradinaj ili Osmani - obična pješadija, potrošna roba, nebitni igrači za jednokratnu upotrebu. Zato su, nakon decembarskih izbora, Kurtijev ključni cilj, izazov i prioritet bili poštovanje zakona, ustava i prije svega izbornih i demokratskih procedura. A upravo je insistiranjem na procedurama i demokratskim procesima Kurti izvojevao pobjedu, dok su performativna vođstva LDK i PDK doživeli još jedan postizborni debakl. Naročito Vjosa Osmani, koja je, pokušajem manipulacije procedura, upala u vlastitu klopku. U tom smislu, najveći uspjeh Kurtija nije pobjeda na izborima, već korišćenje izbornih procesa kao načina da svoje istinske oponente i rivale natjera da izađu iz sjenke, pojave se na sceni i razotkriju svoje prave namjere.

Zato danas više niko nema iluzije o Abdixhiku i Hamzi, koji ne mogu kontrolisati svoje stranke ili o Vjosi Osmani, nesposobnoj da kontroliše svoje ambicije, a kamoli nekakvu vladu nakon Kurtija.

Nezaokruženi status

Koje su to namjere krili pravi oponenti premijera Kurtija?

ZEKOLI: Predugo su skrivani apetiti oligarha post-komunizma, tajnih službi koji već panično gube ne samo politički, već i ekonomski uticaj na politiku, njihovih medija, ali i Rame i Vučića, koji, gubitkom uticaja na Kosovu, gube status faktora stabilnosti u regionu. Dubinska dinamika vještačkih kriza na Kosovu nije, dakle, ekonomija, socijala, emigracija, 'autokrata Kurti', već nezaokruženi status Kosova, koji izaziva histerične blokade opozicije i šizofrenu uređivačku politiku prištinskih medija. 

O kakvom nezaokruženom statusu Kosova govorite?

ZEKOLI: Podsjetiću na izjavu lidera opozicionog PDK da 'Mitrovica nikad nije bila dio Kosova' ili predstavnice LDK da 'nema problema sa Srpskom listom, nego isključivo i samo sa Kurtijem'. Ako ocjeni Edi Rame da je Mitrovica 'no mans land' dodate izjave novinara nekadašnje UDB-e, sada na platnom spisku Rame, o razmjeni teritorija, kako onda od Grčke, Rumunije, Španije i Slovačke možete tražiti da priznaju Kosovo? Pa, političari najvećih stranaka iz Prištine i Tirane spore teritorijalni integritet Kosova! 

U prigodnim čestitkama Donalda Trumpa i Marka Rubija se, pak, eksplicitno i upadljivo naglašava podrška teritorijalnom integritetu i suverenitetu Kosova. Zato mislim da je priča o razmjeni teritorija odbačena od strane Evrope i SAD, ali ne i od Rame i Vučića. 
Je li politički pad Viktora Orbana uticao na stabilnost predsjednika Vučića? 

ZEKOLI: Petar Magyar može ili da objavi ili da ne objavi neprijatne i kompromitujuće istine o Vučićevom partnerstvu sa Orbanom. Kako god da odluči, loše je po Vučića. Taktički primamljivije, lukrativnije, ali dugoročno opasno po samog Magyara je neobjaviti i tako Vučića držati na kratkom lancu. Strateški, pak, objaviti podatke o partnerstvu ove dvojice potencijalno je opasnija na ličnom planu, ali i dugoročno isplativija u odnosima sa demokratskom Srbijom i regijom. Magyar je dovoljno mlad, autentičan i, za razliku od Orbana, Vučića, Gruevskog, Berishe i Janše, nepovezan sa 'komunističkom desnicom po volji Zapada'. U tom smislu, ima historijsku šansu da bude simbol nove desnice na način na koji je Kurti postao simbol nove ljevice: obojica su bez ličnih ili ideoloških 'repova' sa post-komunističkim kvazi-desničarima, odnosno kvazi-ljevičarima širom regiona.   

Ima li bivši makedonski premijer Nikola Gruevski, koji se krije u Mađarskoj, sada razloga za brigu?

ZEKOLI: Sudeći po njegovoj reakciji na objavu ministra pravde Sjeverne Makedonije da je pokrenut postupak skupljana informacija oko njegove ekstradicije, evidentno je da se Gruevski ne osjeća komotno kao u vrijeme Orbana. Pitanje je kako će najava ili sama ekstradicija uticati na unutarstranačke odnose u VMRO-DPMNE, u kome odavno tinja tihi sukob generacije političara bliskih Gruevskom, predvođenih Aleksandom Nikolovskim i novo-vmrovaca, predvođenih Brankom Azeskim. 

Najava Petra Magyara o otvaranju svih arhiva tamošnjih službi duboko je zabrinjavajuća za establišment VMRO i SDSM - posredno i za DUI i VLEN, baš kao i za SNS i SPS u Srbiji ili za socijaliste i demokrate u Tirani. Tim prije što zahtjev za otkrivanjem tajni ne dolazi samo iz Budimpešte, već i iz Sofije, Varšave i drugih istočnoevropskih zemalja, koje imaju bolna historijska iskustva sa svojim tajnim službama. 

Sa druge strane, sramno je i za svaku osudu to što su najveći oponenti i saboteri procesa istinske lustracije ne zemlje Istoka, već zapadne demokratije - EU i SAD, koje 'komunističku agenturu' pokušavaju da sačuvaju u službi interesa Berlina, Pariza, Rima, Haga. 

Kada govorimo o bezbjednosti regiona, u Zagrebu je, uz podršku Heritage Foundation, nedavno održan skup TradFest, na kojem je bilo riječi o podjeli Bosne i Hercegovine na Rs, hrvatsku republiku, bošnjačko-muslimansku republiku i Brčko distrikt. Koliko ovo može biti opasno?

Raspakivanje Dejtona

ZEKOLI: Vi na to gledate kao na nekakvu pilot-epizodu?

Kako Vi na to gledate?

ZEKOLI: Kao na treću epizodu druge sezone serijala započetog još u vrijeme Biden-Blinken administracije. Dok se u prvoj sezoni polemisalo o(ne)sporovođenju Dejtona, bojim se da u novoj sezoni svjedočimo i ne baš sasvim diskretnom odbacivanju Dejtonskog sporazuma u BiH, Ahtisarijevog plana na Kosovu i Ohridskog dogovora u Severnoj Makedoniji. Stavljanje ovih dokumenata ad akta nije bila želja SAD i Evrope, koliko posljedica degradacije tih dogovora od strane domaćih velikih stranaka. 

Dejton je bio zamišljen kao mirni početak jačanja ravnopravnosti naroda, ali je iskorišćen za snaženje stranaka putem ucjene, a nauštrb građana. Ahtisarijev plan je trebalo da brani i garantuje prava manjina u Kosovu, ali je postao instrument u rukama ‘patriotske pljačke' i strahovlade Srpske liste u dosluhu sa kriminalnim partnerima Tačija i Haradinaja. Ohridski dogovor je u Sjevernoj Makedoniji kidnapovala oligarhija DUI, degenerisale su ga makedonske anti-albanska strukture, istovremeno zloupotrebivši povoljnosti tog dogovora za etničke Makedonce kako bi ojačale kriminalni dio VMRO i SDSM. Najzad, sva tri dokumenta su dobroj mjeri zloupotrebljavali određeni evropski centri kako bi, pod plaštom dogovora sa svojim lokalnim ideološkim ili religijskim partnerima, provodili svoje retro-imperijalne ili koruptivne politike. Ovaj 'fajront' potez povučen od strane SAD jeste neprijatan, ali i iznuđen od domaćih stabilokrata i evropskih driblera. 

Pitala sam Vas koliko to može biti opasno? 

ZEKOLI: Stara persijska riječ “nijet” to lijepo definiše. Nijet je namjera, čistoća namjere nekog djelovanja, želje ili zamisli. Sa jedne strane, BiH, tj. njen bošnjački dio, riješila je svoj najveći strah:  nema podjele BiH, nema otcjepljenja entiteta Rs. Istovremeno, Hrvati su na putu da dobiju ispunjenje svog sna: mogli bi dobiti realnu etno-političku predstavljenost i institucionalnu ravnopravnost. 

Albanci na Kosovu su htjeli suverenitet i integritet, što im je Trump dao na tacni. Takođe, Srbi dobijaju svoju garantovanu zastupljenost - ili Zajednicom opština sa većinskim srpskim stanovništvom ili jačom institucionalnom predstavljenošću. Makedonci su htjeli da skinu sva ograničenja etničkim kvotama, dok ćemo, kada je riječ o Albancima u Sjevernoj Makedoniji, tek vidjeti šta će biti instrument za nadgradnju Ohridskog dogovora. Naravno, ‘nijet’ određuje koliko će Hrvati u BiH zaista biti srećni svojim izborom, svojim dobitkom; da li će ih to voditi ka boljem odnosu sa susjedima ili ka pojačanim unutrašnjim trzavicama, po modelu dva bh entiteta - Rs i Federacije. Hoće li Srbi na Kosovu biti srećniji pod komandom Milana Radojičića od građana izborne jedinice Ramusha Haradinaja? 

Šta hoćete da kažete?

ZEKOLI: Dejton, Ahtisari i Ohridski dogovor produkt su djelovanja vrhunskih diplomata SAD, uz pomoć onih evropskih; baš kao i domaćih vojvoda i serdara, koji su te dogovore pretvorile u privatne prćije. Problem današnjice, koji bi trebalo duboko zamisliti i zabrinuti domaće elite, je da su post-Dejtonski, post-Ahtisari, post-Ohridski sporazumi i rješenja vodili i diktirali oligarsi  - američki, njemački i domaći. Koji, bojim se, izdašno ispunjavaju naše 'lako ćemo' želje na putu prema vrlom novom svijetu Balkana.